U jesen 2018. godine navršiće se 130 godina otkako je Zetski dom na Cetinju prvo zdanje namijenjeno kulturi, ali i ne samo njoj, u Crnoj Gori otpočelo svoju neposrednu misiju.
O Mitrovdanu, 1888. godine pod krovom Zetskoga doma smjestilo se Društvo Cetinjska čitaonica i već o Nikoljdanu te godine prikazalo prvu pozorišnu predstavu. Osamdesetih godina 19. stoljeća samo po sebi se razumjelo da će prikazano djelo biti „Balkanska carica” istorijska drama u stihu knjaza Nikole Prvog Petrovića. Prikazivanje prve predstave u Zetskome domu je samo za sebe značajan momenat u crnogorskoj kulturi, koji će, kako to obično i biva, donijeti još nekoliko događaja takođe vrijednih posebne pažnje i uz to otvoriti čitav niz pitanja koja mogu i danas pobuditi interesovanje.
Pomenuta dva događaja, useljavanje čitaoničkoga društva- glavnoga nosioca kulturne produkucije u Prijestonici Knjaževine Crne Gore i prikazivanje prve predstve u Zetskome domu označiće kraj prve (1884-1888) i početak druge (1889-1909) etape prvoga perioda u razvoju kontinuiranoga pozorišnoga života u Crnoj Gori koji možemo dokumentovano pratiti. Prva prikazana predstava u Zetskome domu donijela je i objavljivanje prvoga plakata-afiša (pozorišne objave) za pozorišnu predstavu domaće produkcije u crnogorskoj periodici. Uz najavu jubileja svaki od ovih događaja zaslužuje makar kratak osvrt i pomen nekih od pitanja koja otvara.
Kulturno zdanje
Društvo Cetinjska čitaonica uselilo se u građevinski još nedovršeno zdanje Zetskoga doma. Kraj pete godine od početka izgradnje Zetskoga doma donio mu je prve stanare, ali ne i potpuni završetak radova na izgradnji i uređenju. I pored, u Crnoj Gori zaista široko prihvaćene donatorske akcije na prikupljanju sredstava za izgradnju te određene potpore iz inostranstva (“Glas Crnogorca” je iz broja u broj objavljivao spiskove sa imenima donatora sa visinom priloga) potrebna suma novca nije prikupljenja. Prvo kulturno zdanje svojom sudbinom bjelodano ukazuje koliko je skromna materijalna snaga stanovništva i države na koju mogu računati pregnuća u kulturi. Zdanje će, tek 8 godina kasnije (o Mitrovdanu, 1896. god,) biti dovršeno i svečano otvoreno predstavom nove istorijske dame, ,,Knjaz Arvanit”, koju je u međuvremenu napisao suveren Knjaževine Crne Gore i plodan pjesnik, knjaz Nikola I. Predstavu će i u ovoj prilici izvesti domaće amatersko društvo, a ne profesionalni državni pozorišni ansambl kako je najavljivano i bilo za očekivati. Pokrenuta pregnuća na formiranju domaćega profesionalnoga pozorišta u Zetskome domu su se ponovo razbila o mučnome stanju finansija crnogorske države. Domaće državno pozorište pod krovom Zetskoga doma biće otvoreno tek 1910. godine više od kvarat stoljeća poslije početka izgradnje (1884. god.). No, bilo kako bilo, Zetski dom će od decembra 1888. godine, doduše ne bez prekida, ali do današnjega dana njedriti umjetnost i kulturu.
Prvo pozorište
Prikazivanjem na Cetinju, 1888. godine „Balkanska carica” je, treba i to reći, sabrala prvu pozorišnu publiku pod krovom Zetskoga doma prvoga zdanja namijenjenoga pozorištu u slobodnoj Crnoj Gori. Predstavu su pored Knjaza autora drame i članova diplomatskoga kora, posmatrali predstavnici crnogorske aristokratije, visoki državni činovnici i običan narod. Možemo reči da je tu bilo, kako je u sličnoj prilici ranije iskazano: od onih koji prvi put vide pozorište, do onih koji su svoju pozorišnu kulturu mogli razvijati u teatrima Beča i Pariza.
Objavljeni plakat-afiš koji je najavio predstavu donosi saznanja koje su sve ličnosti angažovane kao nosioci uloga. Kako je to bilo i uobičajeno od početka redovnoga pozorišnoga života u Crnoj Gori u predstavi su: pored profesora najveće obrazovne institucije u zemlji, visokih državnih činovnika, uglednih trgovaca i budućih vojskovođa i ministara, nastupili i književnici pisci dramskih djela: dr Lazo Kostić, Simo Matavulj, Đuro Perović… Poslije ove predstave pozorišnu produkciju na Cetinju realizovaće uglavnome ličnosti sa skromnijima pozicijama u državnoj hijerarhiji i profesori srednjih škola sa svojima učenicima. Tako je završena prva etapa razvoja redovnoga pozorišnoga života (1884-1888) figurativno možemo reći prošlo je Herojskoga doba crnogorskoga glumišta.
Kada u razvoju pozorišta u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori za osnovnu vododjelnicu uzmemo otvaranje i početak rada profesionalnoga državnoga teatra (1910. god.) tada prvi period (1884-1909) možemo posmatrati u dvije, u mnogo čemu različite, etape (1884-1888) i (1889-1909) koje razdvaja (ili bolje reći spaja) upravo događaj koji se krajem 1888. godine odigrao pod krovom Zetskoga doma. Bez ulaženja u šira razmatranja samo ćemo konstatovati da prvu od pomenutih etapa karakteriše početak i razvoj domaće produkcije uz samo jedno gostovanje strane trupe profesionalnih glumaca, dok druga etapa donosi skromnu domaću produkciju i skoro redovna gostovanja profesionalnih putujućih pozorišnih trupa uglavnom iz regiona (u prosjeku skoro svake dvije godine).
Zlatno doba
No, vratimo se Zetskome domu koji će, od prve predstave 1888. godine do kraja trajanja Kraljevine Crne Gore, a nerijetko i kasnije, biti glavno stjecište kulturnih, političkih i drugih javnih, često za Crnogorce istorijski presudnih dešavanja u njihovoj prijestonici i državi. Do Prvoga svjetskoga rata u Zetskome domu svoje programe će pored nominalnoga vlasnika, Društva Cetinjska čitaonica realizovati i druga prijestonička i gostujuća domaća društva, nerijetko i ona sa strane, prvenstveno pozorišne trupe, družine i solisti. U Zetskome domu su, poslije prve premijere pa do početka prve redovne sezone stalnoga domaćega profesionalnoga ansambla, svoje repertoare prikazivali najugledniji glumački parovi i dramski prvaci sa svojima putujućima pozorišnima društvima da bi, u sklopu jubilarnih svečanosti 1910. godine, tokom uspješnoga gostovanja, dio svoga repertoara prikazala veoma ugledna profesionalna pozorišna kuća ,,Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište” iz Zagreba. Pod krovom Zetskoga doma, pored pozorišnih predstava, biće organizovane i izvođene vokalne i instrumentalne muzičke priredbe, koncerti, besjede, proslave, zabave sa igrankama, škole plesa, izložbe, bioskopske predstave, sportske manifestacije (bilijar, šah, gimnastika, mačevanje), ali i važni politički skupovi (obnarodovan prvi ustav, zasijedanja Crnogorske narodne skupštine i dr.). Za ratnih prilika pod krovom Zetskoga doma su bili stacionirani ranjenici i bolesnici.
Dijeleći sudbinu
Već je konstatovano: Zetski dom, u stvari, nikada nije bio tek urbana jedinica. Činom sazdanja postao je i kroz trajanje, sve vrijeme, opstajao kao sintagma koja je bila znak, pojam, simbol, aktivni amalgam, možda je najbolje reći skladan spoj najviših humanih vrijednosti i principa sa umjetnošću i kulturom. Kroz decenije postojanja, ova institucija se uspela uz mnoge stepenike, koji su obično odražavali stanje i moć naroda kojem i sama pripada. Zato su odgovori na pitanja o stanju Zetskoga doma uvijek bili, a i ubuduće će biti, sadržani u sudbini crnogorskoga naroda.
Mnogo razloga, rekli bi, za adekvatan pristup obilježavanju jubileja početka umjetničke, kuturne i društvene akcije pod krovom Zetskoga doma.
Balkanska carica
I uz prikazivanje prve pozorišne predstave u Zetskom domu 5. decembra 1888. godine (uoči Nikoljdana imendana Knjaza Nikole Prvog koji se uvijek vrlo svečano obilježavao u knjaževini, odnosno Kraljevini Crnoj Gori) možemo učiniti nekoliko važnih napomena. To je prva predstava ovoga dramskoga djela u Prijestonici poslije njegovog izlaska iz štampe koju možemo pouzdano dokumentovati. Postoje naime veoma interesantne indicije da je „Balkanska carica“ prikazana na Cetinju 1886. godine, ali o tome nažalost nemamo sigurne potvrde. Samo djelo „Balkanska carica“ je imalo neobičnu sudbinu.
Prikazana je neobjavljena, u obimom kraćemu obliku, početkom 1884. godine na Cetinju čime je otpočeo redovni pozorišni život u Crnoj Gori. Zatim je prikazana na prvom gostovanju cetinjske diletantske trupe o Novoj 1885. godini u Podgorici i tamo pokrenula pozorišni život, te konačno odmah po izlasku iz štampe kao proširena i potpuno dovršena verzija u Nikšiću 1886. godine.
Pobjeda
