Kada veliki bend dođe do devetog albuma, potpuno je prirodna i legitimna odluka da ta ploča bude posveta pređašnjem radu. „Every Country's Sun“, novi album grupe Mogwai, nalik je kolekciji najboljih momenata ovog škotskog post-rok fenomena koji traje 22 godine.
To što su frontmen benda Stjuart Brejtvejt i ekipa ovog puta odlučili da povedu fanove na poznatu teritoriju je mač sa dvije oštrice.
Euforija
Mogwai strogo prati poznatu formu „lagano-žestoko-najžešće“ koja ga je proslavila. Od lake i suptilne elektronike u uvodu do euforičnog gitarskog krešenda na kraju - i tako ponovo i ponovo...
Jasno je da ovakvu ploču može da spasi samo vrhunska muzika. I dogodilo se nešto što Mogwai odavno traži, a ne uspijeva da izvede. Kulminacija albuma, naslovna i posljednja pjesma „Every Country's Sun“, donosi nezaboravni momenat euforije i melodiju po kojoj će se bend prepoznavati u narednom periodu, a ispisana je notama pravo iz DNK koda ikona post-roka. I samo ova pjesma je mogla da bude dovoljna da projekat bude označen kao uspješna priča.
Pjesma koja otvara album, „Coolverine“, prelaka je i pretjerano pitka, očigledno inspirisana muzikom koju je Mogwai radio za francusku seriju „Les Revenants“. Već naredna numera „Party In The Dark“ jeste ambiciozan iskorak.
Ne samo da imamo rijetku priliku da čujemo Brejtvejtov glas, već vidimo kako izgleda Mogwai tokom smjelog izleta na pop-teritoriju. Po frontmenovom priznanju, ovo je bio pokušaj da jedna post-rok pjesma postane hit na radio-stanicama. Taj neočekivani scenario dogodio se prije nekoliko sedmica u Velikoj Britaniji. I to je veliki trijumf benda.
Rasterećenost
Albumu fali samo jedna boja, nota koja ga boji posebnim emocijom i raspoloženjem, ako ne jasnom temom, konceptom ili očiglednom inspiracijom, kao što je to bio slučaj sa „Atomic“, prošlogodišnjim albumom. Na primjer, pjesma „20 Size“ je izuzetno interesantan gitarski eksperiment u stilu Raj Kudera – ali teško mu je pronaći svrhu, razlog ili jasnu vezu sa ostatkom materijala.
Mogwai ima tu sreću i nesreću što na svojoj teritoriji, u svijetu post-roka, nema dostojnog takmaca. Bend jedinog realnog protivnika ima u sebi samom. U takvim situacijama, logično je da se dešavaju ovakvi, rasterećeniji i manje ambiciozni projekti.
Ipak, čak i takav Mogwai jeste dovoljno dobar da vam svaku dlaku na tijelu podigne na gotovs. I usmjeri ih ka plimi onih talasa euforije, koje Stjuart Brejtvajt i Beri Barns redovno isporučuju već 22 godine.
S. STAMENIĆ
Ocjena: 68/100
Link: https://www.youtube.com/watch?v=pRfkpAQkjbA
FOTO: hamburgkonzerte.de / floodmagazine.com
