"Milo Đukanović je moj prijatelj, i to zaista iskreno kažem. Darovit je čovjek, uspio je da uradi mnogo toga, ali isto tako mnoge od suštinskih stvari koje radi ili je uradio ne bi učinio da je bio kršten kod ćivota Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog. Evo prilike da ga krstimo, pa će drugačije da se bavi politikom i drugim vrijednostima. Nadam se da će ovo pročitati. Nije on bez damara da ne čuje", rekao je on.
Amfilohije je rekao da jedan od onih koji nikako ne može da prikrije tugu što je režim u Podgorici 2008. priznao nezavisnost lažne države Kosovo, i to baš u vrijeme kada je Đukanović bio premijer.
“Tu odluku nije donijela Crna Gora. Znam da 90 odsto crnogorskog naroda tako ne misli, ostajući vjerno duhovnim i moralnim vrijednostima vjekovne Crne Gore. Priznali su takozvano nezavisno Kosovo i na taj način priznali paljenje na stotine hramova po crnogorskoj Metohiji, ubistva i silovanja”, kazao je Amfilohije.
Vlast u Prištini ne priznaje granicu sa Crnom Gorom.
“Neka sada moji Crnogorci priupitaju kralja Nikolu u vezi sa tim granicama, pa će im biti sve jasno”, kazao je Amfilohije.
Amfilohije je rekao da mu je tijesno u današnjoj Crnoj Gori.
“Bilo bi mi komotnije da je ostala ona Crna Gora sa granicama iz doba kralja Nikole Petrovića i vremena Zetske banovine, sa svojom Metohijom”, poručio je Amfilohije.
Komentarisao je i prozivke da nije Crnogorac već izdajnik. To mu kaže spočitavaju marksisti iz jedne nevladine organizacije.
“A moji preci su prisajedinili Moraču i Rovca Crnoj Gori. Djeda je poginuo u boju na Fundini, kome se ni danas ne zna grob. Eto, po njima ja nisam Crnogorac, iako sam dočekao kralja Nikolu iz Sanrema u vrijeme kada sam bio banatski episkop. Sjećam se da sam se na silu popeo na brod koji je bio usidren u barsku luku. Trebalo je da uđe fratar iz porodice Savoja, ali sam ga ja preduhitrio”, rekao je Amfilohije.
