Sa Anom Vujošević za Pobjedu smo razgovarali o značaju projekata poput „Leptira“, njenom glumačkom putu, domaćoj teatarskoj zbilji, poziciji glumca u Crnoj Gori...
POBJEDA: U Vašoj karijeri nagrade nijesu nepoznanica, a svaka vjerujem da ima specifičan značaj. Po čemu ćete priznanje sa Bijenala crnogorskog teatara 2017. posebno zapamtiti, budući da je ovo izdanje festivala akcentovalo glumačku veličinu?
VUJOŠEVIĆ: Neka bude upamćeno po akcentovanju glumačke veličine, kako ste i sami kazali.
POBJEDA: Plijeni u „Leptiru“ to bespoštedno davanje koje isijavate sa scene. Koliko tu ima zasluge u inspiraciji dramskim materijalom koji ste imali na raspolaganju tj. temama kojima se komad bavi? Kako ste, zapravo, gradili taj lik?
VUJOŠEVIĆ: Naravno da je dramski materijal bitan, on je na svoj način okosnica, ali u svakom procesu postoji niz uslova koji moraju biti zadovoljeni da biste znali da ste na pravom putu i osjetili da je to TO... Ja, Srđan Grahovac, Dejan Ivanić i izvanredni Andraš Urban, pametan, senzitivan i autentičan reditelj, koji je izumio šifru za ovu sirovu i surovu porodičnu tragediju. Rediteljske smjernice otkrile su mi put i omogućile da crpim sebe i svoje specifičnosti na pametan i snažan način. I odjednom je sve postalo blisko i moje, odnosno NAŠE.
Opširnije u Pobjedi
