On je u tom intervjuu, osim o knjizi, govorio i vremenu i prolaznosti rekavši, između ostalog, da sve ide na štetu sadašnjosti.
"Njena je jedina šansa u tome što će uskoro postati prošlost. To bi je moglo bar donekle izvaditi? Prošlost se uvijek može malo dotjerati, ako se izvještiš da lijepe uspomene odvajaš od onih koje to baš i nijesu. Što se budućnosti tiče, do nje mi je nekako najviše stalo, upravo zato što je to sad već ponajmanje Moja Budućnost. Zbog onih koje volim, sve karte bacam upravo na nju. Ali, ludilo je majstor prerušavanja, ko zna u čijem će se liku pojaviti slijedeći put? Dani se jednostavno slažu, kao u onoj igri "Otela", u jednom trenutku gotovo je cijela ploča prekrivena bijelim žetonima, ali onda se okrene samo jedan jedini, i sve se beznadno zacrni. Mi smo negdje tu partiju odigrali loše, ali nadam se da iduće generacije neće dopustiti da Crni tako lako zaposjednu sve ključne uglove ploče...", rekao je Balašević.
On je govoreći o svojoj knjizi posvećenoj djetinjstvu rekao da oni "bistrooki" koji mu često govore da su odrasli uz njegove pjesme, "upozorava da tu, ipak, nešto nije u redu, jer je ideja bila da se uz Balaševića ne odraste".
Počeo je citatom iz knjige: "Lijepo mi dođe da se rasplačem kad pomislim ko sve nije imao detinjstvo? Mislim da je bilo čisto rasipništvo dodjeljivati ga baš svakoj budali...", a, potom i objasnio:
"OK, priznajem, budala je možda malo nespretna i nesretna riječ, ali podvedimo to pod neku stilsku figuru, važi? I, zapitajte se samo kakvi su sve frikovi jednom bili klinci? Meni za primjer obično idealno posluži bilo koji lokalni političar, ali u zemlji u kojoj izlaze ove novine, ipak sam formalni stranac, pa nije pristojno da spominjem ikoga iz tog svijeta, premda čitaoci, po ustavu, imaju pravo da čak i nekog iz Sabora zamisle kao dijete?
Ja nemam takvih namjera, kao što rekoh, daleko bilo, pokušao sam preletjeti preko teleteksta i portala ne bih li naletio na kakvu prigodnu ličnost, ali svuda su prvih pet vijesti samo o famoznom Agrokoru.
No, možda i to posluži? Eto, i gospodin Todorić je, na primjer, imao djetinjstvo.
Postavlja se pitanje šta će nekom Malom Tajkunu detinjstvo? Da ga preproda. Utaji? Da ga privatizuje? Neki se jednostavno rode već odrasli, nemaštoviti i prozaični, i ne želim suditi ko je bolje prošao (pogotovo zato što imam loš predosjećaj u vezi sa tim?), ali usudiću se da primjetim da je u pojedinim slučajevima djetinjstvo bilo sasvim nepotrebna investicija", rekao je Balašević.
Sjećanje na izvjestan način smatra svojim zanatom, a "slike dođu kad se njima dolazi, i uvijek su to one gdje smo svi zajedno".
"... I gdje su svi nasmijani, za nekim svečarskim stolovima, ispod okićenih borova, na prozorima vagona noćnog voza koji upravo kreće prema moru... Porodica mi je bila važna, sad mi je još važnija, a u svom klasičnom, i prirodnom obliku, važnija je nego ikad i cijelom svijetu, čini mi se? Nije to slučajno jedina firma koja se održala ovih nekoliko milenijuma? Ne bih da zvučim bahato, i uvrijedim nekog ko je porodicu želio, a nije je mogao imati, ali biće jako interesantno jednog dana pročitati knjigu o detinjstvu koju napiše, recimo, klinac Kristijana Ronalda. Šta vi mislite?", zaključio je Balašević.
