Genijalna zaostavština zapisana perom Filipa K. Dika, velemajstora naučne fantastike, oduvijek je predstavljala interesantan izazov za ekranizaciju. Baš kao njegov savremenik Isak Asimov, Dik je opisao uznemirujuće vizije budućnosti čovječanstva i kreirao složene distopijske univerzume koji utjeruju strah u kosti i najhrabrijima.
Iz romana literarnog genija rođena su ostvarenja „Blade Runner“, „Minority Report“, „The Man in The High Castle“... Onda je Channel 4, u saradnji sa Amazonom, odlučio da napravi antologijski serijal od Dikovih manje poznatih kratkih priča.
Kada je serija „Philip K. Dick's Electric Dreams“ najavljena, fanove širom planete prodrmao je „nerd“ talas. Rana poređenja sa nesvakidašnjom serijom „Black Mirror“ podsjetila su na to koliko dobro može da izgleda šou građen po principu jedna-epizoda-jedna-priča.
Udružena snaga režisera Rolanda Mura („Battlestar Galactica“) i glumca i producenta Brajana Kranstona („Breaking Bad“) obećala je ekranizovani spektakl u startu. Kad tome dodamo i odličnu glumačku ekipu, jasno je da su visoka očekivanja bila opravdana.Do sada je prikazano šest od deset snimljenih epizoda. Svaka od njih je analizirala ljudsku prirodu, autoritarizam i opasnosti koje tehnologija može donijeti, poručujući da se dobro zagledamo u crno ogledalo.
Poređaćemo ih od najbolje do najmanje ubjedljive i osvrnuti se na pitanja koja je otvorila svaka od njih.
Čovjek jeste
Prvi sekundi epizode „Human Is“ bacaju nas u najdublju tamu na planeti Teri. Fenomenalni Brajan Kranston i Izi Dejvis u glavnim ulogama, cakum-pakum upakovan scenario i nesvakidašnja ljubavna naučno-fantastična drama, iznijeli su vrhunsku epizodu.
Priča o raskolu ugovorenog braka, spašenog uticajem vanzemaljskog stvorenja, šalje dublju poruku. Ne izostaje arhetipsko pitanje koje Dik provlači kroz mnoga djela. Kako radnja odmiče, emocije savršeno čitamo sa lica Dejvisove. Iako je Metamorf sa planete Rekor IV nešto što bismo očekivali u SF priči, serija „Electric Dreams“ dočarala ga je na filipdikovski način.Snažna poruka odzvanja dugo nakon odjavne špice. Što uopšte znači biti čovjek? Ako vanzemaljsko biće bez emocija i empatije može da pokaže ljubaznost, ljubav i požrtvovanost, da li ga to čini ljudskijim od nas?
Stvarni život
Ako patite od posttraumatskog stresnog poremećaja ili vas proganja snažan osjećaj krivice, ne oslanjajte se na sopstvenu podsvjest. Bijeg iz izmrcvarenog uma u eksperimentalnu virtuelnu realnost temelj je odlične epizode „Real Life“.Glavni likovi, Sara i Džordž, naizgled dijele isti um unutar „obrnutih svjetova“. Ono što je za Saru realnost, za Džordža je virtuelni san i obrnuto. Kako, između jednog savršenog i drugog papreno bolnog svijeta, opipati koji je stvaran?
Priča nedvosmisleno poručuje da svi želimo da budemo kažnjeni za naše grijehove - stvarne i umišljene. Niko ne misli da zaslužuje bezuslovnu sreću, što se u naučno-fantastičnom svijetu manifestuje uplovljavanjem u virtuelne snove.
Sara mijenja svoj život bez mane za Džordžov, čija je žena kidnapovana i ubijena, dok je činio preljubu. Rolerkoster osjećanja formira cunami u mozgu, ali ne dopušta da odvojimo oči od ekrana. Poznata SF premisa „da li još sanjam“ čuči u svakoj sceni, dok se divimo Murovim egzistencijalnim zagonetkama.
Ludi dijamant
Distopijski nivo državne kontrole, ekološki kolaps i pomorsko-tematska arhitektura utopljena u naučno-fantastični svijet, donosi „Crazy Diamond“, epizodu koja je vrlo teška za varenje. Stiv Bušemi je izvanredno odigrao Eda, divno zbunjenog radnika u Fabrici duša, raspetog između realnosti i plovidbe po morima snova. Lik Sal, njegove žene, „muški“ je dočarala odlična Džulija Dejvis, otkrivajući divovsku glumicu koja se lako hvata u koštac sa ozbiljnim izazovima.Epizoda je vizuelno i tonski najubjedljivija među prvom šestorkom. Dok nas transportuje u metaforičke svjetove uz muziku Sida Bareta, govori o neizbježnosti smrti i bombarduje odličnim kadrovima.
Utopijska atmosfera otkriva očajničke dužine koje je ljudsko biće spremno da pređe da bi ućutkalo invazivni moderni život, poderan oštricama ekološke katastrofe. Pisac Toni Grasoni napravio je nevjerovatnu priču, a kombinacijom tragedije i haosa poveo naše umove na iscrpljujući maraton – apsolutno vrijedan trčanja.
Putnik
Možda bi nam život bio lakši kada ne bismo imali djecu. „The Commuter“ je epizoda koja brutalno servira realnost – bez priloga i dezerta. Ed (Timoti Spal) otkriva čaroliju uplovljavanja u alternativni svijet, u kom on i njegova žena nikada nijesu imali bolesnog sina. Opcija „izaberi istinu koja ti više odgovara“, praćena Edovom unutrašnjom borbom, aktivna je tokom čitave epizode.
Misteriozna Linda odvlači ga u nepoznati svijet i pruža mu mogućnost izbora. Uz pregršt tuge, „The Commuter“ donosi i slatko-gorku poruku. Jedini način da izbjegnemo patnju jeste da nikada ne volimo. Posljednji sekundi lede krv u žilama, dok upijamo muke čovjeka koji je odabrao tešku realnost ljubavi umjesto mističnog komfora.
Krojač kapuljača
Da li ikada možemo znati što zaista osjećaju prema nama ljudi koje volimo? Misterije i tajne nose dozu privlačnosti, ali laži koje ih prate jesu korozivne. Upakovana u inteligentnu SF priču, epizoda „The Hood Maker“ lansira u distopijsku budućnost, „zaraženu“ ljudima sa telekinetičkim sposobnostima, pogrdno prozvanim „tips“. Kada tips-ljudi bivaju angažovani da rade za policiju, normalci pokušavaju da odbrane svoja prava na privatnost.
Mladi vuk, Rob Stark (Ričard Maden), imao je previše kratak život u serijalu „Game of Thrones“. U „Electric Dreams“ iznio je ulogu agenta Rosa vrlo korektno. Njegova partnerka, Honesti (Holidej Grejndžer), jedna je od specijalnih. Zajedno kreiraju zapetljanu ljubavnu priču, u kojoj mistikom prekrivaju gomilu laži.
Maden očarava fenomenalnim akcentom, dok Grejndžerova predstavlja savršen portret snage i ranjivosti. Da li bismo dozvolili nekome da nam pohara um i izvuče najmračnije tajne sa dna fioke? Jezive kapuljače, prašnjave periferije i široki kadrovi neonskog grada plasiraju kompleksnu priču o posebnosti, strahovima i lažima.
Nemoguća planetaDvojac svemirskih nikogovića pokušava da nasamari bogatu staricu i povede je do nepostojeće planete Zemlje.Tematski ima smisla, ali je u izvođenju nešto pošlo naopako. Mlaka druga epizoda „Impossible Planet“ ostavila je najslabiji utisak. Odveć poznata priča iznešena je beživotno, sa likovima koji šetaju kroz scene poput statua.
Ed Andeson (Benedikt Vong) samo želi da se napljaka para, dok se njegov kolega Brajan (Džek Rejnor) davi u besmislu posla, ljubavi i života. Dodajte tome misterioznu staricu, njenu patetičnu verziju kultnog C3PO robota i loš scenario. Dobićete pravi bućkuriš. Dvosmislenost može biti znak sofisticiranosti, ali se ovdje pretvara u kliše. Konačna poruka nije jasna, a čini se da bitni djelovi nijesu ni ispričani. Jedino činjenica da je riječ o antologijskom serijalu čini da se radujemo narednoj epizodi.
Pred nama su još četiri distopijske avanture. Obradovaće nas tek početkom naredne godine. Gospodin Dik ostavio je pozamašnu količinu fenomenalnog materijala, koji može da bude pretočen u sjajne priče. Serija je za sada dobra i opravdano je sanjarenje o novim epizodama. Ako androidi mogu da sanjaju, zašto ne bismo mogli i mi? Anja DROBNJAK
FOTO: channel4.com / cultbox.co.uk / digitalspy.com / legionofleia.com / radiotimes.com
