ANALITIKA: Nedavno je Institut za javno zdravlje radio istraživanje, čiji su rezultati da skoro polovina Crnogoraca ima problem sa prekomjernom težinom. Šta mislite o tome? Da li se javlja puno građana sa problemom gojaznosti?
MRVALJEVIĆ: Svakako da su rezultati zabrinjavajući, pogotovo ako uzmemo u obzir porast gojaznosti djece u školskom uzrastu. Nema dileme da promjene atropometrijskih karakteristika djece utiču i na njihove kognitivne i motoričke sposobnosti. To je ono što treba da nas plaši.Nekoliko godina unazad, svjetska zdravstvena organizacija radila je jedno zanimljivo istraživanje i došla do zaključka da je obim struka prosečnoj dvanaestogodišnjoj djevojčici 2007. godine veći za čak osam centimetara, nego njene vršnjakinje iz 1981. godine. Gojaznost kod djece može uticati, ne samo na slabije gontivne i motoričke sposobnosti vec i na rani pubertet. Ta činjenica je posebno traumatična za djevojčice. Rani pubertet kod djevojčica pored psiholoških svakako da sa sobom nosi i fiziološke posljedice buduće majke. Govorimo o vrlo ozbiljnim poremećajima a kao najčešći uzrok svemu se javlja prekomjerna tjelesna težina i neuredne navike u ishrani. Problem nije samo naš nacionalni, već je globalni. Pozitivno u svemu je što je istraživanje uopšte i bilo sprovedeno, to već govori o podizanju nacionalne svijesti kada govorimo o gojaznosti. Nadam se da nas neće zadovoljiti to što od nas trenutno ima i puno gorih komšija, vec da ćemo se zajedno potruditi da popravimo stanje, edukujemo i pomognemo roditeljima prije svega, pa tako našoj djeci obezbijedimo zdravije odrastanje. Takođe me raduje činjenica i da se baš u Crnoj Gori nalazi prvi Centar za zdravu ishranu, Detox Centar u Rafailovicima, što opet govori da bez obzira što smo mala zemlja, svijest o problemu gojaznosti i naši koraci u rješavanju iste ipak nisu zanemarljivi.
ANALITIKA: Ko se najčešće javlja sa problemom gojaznosti, stariji, mlađi, muškarci, žene..?
MRVALJEVIĆ: Logično bi bilo, zbog opisane situacije da su najčešći pacijenti roditelji sa gojaznom djecom ili pojedinci koji iz zdravstvenih razloga žele promijeniti navike u ishrani. Ima i njih, ali moram priznati da nisu većina. Kod nas se ljepota žene posebno njeguje i cijeni, pa su tako i moji pacijenti najčešće žene koje prvo iz estetskih razloga traže pomoć nutricioniste ali vrlo brzo otkrijemo da su ih baš gojaznost ili jos češće neadekvatna borba protiv gojaznosti, stroge i iscrpljujuce dijete dovele do drugih značajnih zdravstvenih problema.
ANALITIKA: Gdje ljudi najviše greše i sa kojim problemima vam se obraćaju?
MRVALJEVIĆ: Mislim da griješe bas tu što se olako prepuštaju dijetama koje uopšte ne odgovaraju njihovom organizmu. Svaka godina nosi sa sobom bar jednu popularnu dijetu, koja garantuje odlične rezultate, a kao potvrdu daje redom sva imena Holivuda. To je najveća greška. Bilo koja restriktivna ishrana kojoj se podvrgavate mora uzeti u obzir vaše potrebe i karakteristike, krvnu sliku, vasu anamnezu. Ja vjerujem jedino u individualan pristup, ako govorimo o rješavanju problema gojaznosti i tako baš ništa što se preporučuje i prepisuje za sve, ne može biti dovoljno dobro i imati trajan rezultat i za vas.
ANALITIKA: Koji je najbolji način skidanja kilograma? Koje namirnice treba izbjegavati?
MRVALJEVIĆ: Najbolji način skidanja kilograma je da se postepeno balansira ishrana i polako se uvodite zdravije navike. Nema potrebe da se bilo čega potpuno odričete. Čak i na dijeti sve je u redu, ali umjereno. Svakako bih voljela da budem do kraja jasna, ako govorimo o potpuno nezdravim namirnicama kao sto su gazirana pića, industrijski slatkiši tu ne treba praviti nikakve uvode, već ako želimo ostati zdravi i vitki, moj iskren savjet je da zaboravite da takve stvari uopšte i postoje, i to što prije. Sve ono što nosi sa sobom samo prazne kalorije treba izbjegavati. Vidim često da ljudi prave grešku tako što se trude da jedu ‘zdravije’ birajuci‘light’ proizvode, moj savjet je da takve stvari takođe izbacite iz ishrane. Uzecu primjer mlijeka ili jogurta, mnogo je zdravije punomasno mleko i jogurt nego ono sa smanjenom količinom masti. Da bi smanjili masti, a zadržali približno isti ukus proizvođači moraju koristiti pojačivace ukusa,skrob ili druge aditive sve to što je mnogo štetnije, nego što je sama mliječna mast, koja je zdrava i našem organizmu potrebna.
ANALITIKA: Posljednih godina je primjetan rast u svijetu, pa i kod nas ljudi koji izbacuju meso i namirnice životinjskog porijekla iz svoje ishrana, ne samo zbog etičkih, već i zdravstvenih razloga. Šta Vi mislite o tome? Koje su dobre zamjene?
MRVALJEVIĆ: Ja koristim meso u svojoj ishrani, takođe spremem sve namirnice svojoj porodici, ali pozdravljam sve vegane, i vrlo rado i često sastavljam veganske jelovnike pacijentima koji se jave za savjet. Mislim da je to vrlo humana i hrabra odluka. Pokušaću ukratko da objasnim prednosti i mane jedne i druge ishrane. Namirnice životinjskog porijekla sobom nose u manjoj jedinici mjere veću količinu hranljivih materija koje su potrebne čovjeku za pravilnu regeneraciju, prije svega bolji izvor proteina, gvoždja, vitamina B12, ali zbog načina uzgoja životinja, namirnice životinjskog porijekla takođe nose i niz mogućih štetnih materija , antibiotici, dodatih hormoni, toksini. Sve ovo svakako da možete naći i u namirnicama biljnog porekla ali u manjoj mjeri,sa tim sto takođe pojedinačne namirnice biljnog porekla su uslovno rečeno manje i hranljive od namirnica životinjskog porijekla. Pa je kod veganske ishrane raznovrsnost ključ uspjeha. Ako želite biti vegan morate biti dobar poznavalac namirnica biljnog porekla,i dobro upoznati sa potrebama svog organizma. Veganska ishrana zahtijeva veću posvećenost i zdrava je jedino ako se sprovodi pametno, idealno u početku uz stručnu pomoć. Svakako su prije svega važne redovne kontole krvne slike, statusa vitamina B12, kao i serumskog gvožđa.
ANALITIKA: Šta mislite o dodacima ishrani, koje koriste sportisti (proteini u prahu, kreatini..)
MRVALJEVIĆ: Moj muž ima 38 godina, profesionalni je sportista i još uvijek se aktivno bavi sportom, za svo vrijeme bavljenja sportom na profesionalnom nivou nikada nije koristio suplemente u ishrani. Ja sam u svojoj karijeri imala tu privilegiju da radim u Olimpijskom Centru Austrije, i nisam primjetila da se ishrana njihovih olimpijaca previše oslanjala na suplemente. Slažem se da kvalitetan dodatak proteina može pomoći ekstremnim naporima u nekim trenutcima regeneracije i intenzivnijeg treninga. Ali ako govorimo o rekreativnim sportistima, mislim da suplemente svakako treba zaobići.Kad ste već spomenuli kreatin, takođe bih dodala da nikako nisam za upotrebu kreatina pogotovo ne kod rekreativnih sportista. Bilo koji promoter ovakvih stvari sigurna sam da će vas lako ubijediti svim prednostima koje upotreba kreatina daje, ali uprkos svim dokazanim prednostima, takođe je dokazano da se prirodna endogena proizvodja kreatina u tijelu smanjuje ukoliko koristite suplementaciju. Takodje se u istrazivanjima, još uvijek nedokazano ali svakako često pominje, moguca mutagenst i kancerogenost suplementacije kreatinom. Pa ono što sigurno možemo reći jeste da dugoročni efekti suplementacije kreatina nisu poznati pa se ni njegova sigurnost ne može garantovati.
