Kultura

Goran Ćetković - nesebični hedonista

Ako barem malo pratite urbana dešavanja na kulturnjačkoj mapi Podgorice, ne postoji teoretska šansa da ne znate Gorana Ćetkovića Ćenta – producenta, pisca drama i, kako on voli da kaže, „ostalih stvari po potrebi“. Gdje god pođete – od Kuslevove kuće dok traje FIAT, preko programa u KIC-u „Budo Tomović“, do premijera u Crnogorskom narodnom pozorištu – morate da spazite ovog nasmijanog hedonistu. Iz Ćenta, jednostavno, izbija posebna vrsta energije koja vrlo lako ubaci čovjeka u dobro raspoloženje, eliminiše mu brige, tutne čašicu u ruku i natjera ga da satima raspravlja o kojekakvim temama. 
Goran Ćetković - nesebični hedonista
Objektiv/PobjedaIzvor

Ili je energija Gorana Ćetkovića vrijedna ovolike naše hvale, ili smo potkupljeni glasinom iz Sejdefe da on jedan od naših najredovnijih čitalaca. Ni mi nijesmo sigurni, ali mora da bude jedno od ta dva. Možda vam njegov beskrajno simpatični i polumangupski Prustov upitnik pomogne da nam odgonetnete odgovor na ovo pitanje...

 

Kako zamišljate savršenu sreću?

- Ne vjerujem u savršenstvo, ali vjerujem u sreću. Po mom ukusu, to bi bilo lagano i opušteno jutro, kreativno i stvaralačko podne, raskošno i veselo veče i lijep san pored osobe uz koju voliš da se budiš. Sreća je jednostavna stvar.

Koji je Vaš najveći strah?

- Suočavanje sa potezima koje sebi ne mogu da opravdam.

Koja Vas lična osobina najviše nervira?

- Odlaganje suočavanja sa sobom.

Šta Vas najviše iritira kod drugih?

- Pretjerano isticanje evidentne netalentovanosti!

Sa kojom osobom možete da se poistovjetite?

- Sa svim nesebičnim hedonistima.

Kako biste opisali Vaše trenutno stanje uma?

- Kao lavirint u kome znam sve staze i prolaze i gdje ne moram da se tražim kada se izgubim.

Koje su vrline precijenjene?

- Sve one u koje se kunemo. Sve one koje vještački pravimo uočljivima. Sve one koje mislimo da možemo da steknemo nakon desete godine.

U kojim prilikama lažete?

- U prilikama kada zaključim da je bolje istini dati kratku pauzu do njenog neizbježnog povratka.

Šta Vam se ne dopada u Vašem fizičkom izgledu?

- Dnevna plima i osjeka mog stomaka. Srećom, ne vidim ga ujutro u kupatilu kada govorim: „Ogledalce, ogledalce...“

Koju osobu prezirete?

- Prezirem riječ prezir. Iskreno, nikada nijesam osjetio takvo osjećanje. Sažaljenje je najveći nivo negativnosti koji mogu da ispoljim prema nekom.

Koju osobinu cijenite kod muškarca?

- Osobinu koju bih nazvao „lakoća dobrovoljnog fizičkog rada“. Divim se svima koji iscijepaju pet metara drva svojoj baki i tome sličnom. Ja u takvim situacijama unajmim nekog, jer tu vrlinu nijesam stekao do pomenute desete godine. Iskreno sam tužan zbog tog nedostatka.

Koju osobinu volite kod žene?

- Obnovljivost strpljenja. To je urođena osobina, ali najbolje se odražava kada ženi sudbina uvali muškaraca koji ima kreativne izgovore.

Koje riječi ili fraze koristite previše?

- Kažu mi da najviše koristim frazu „Sjutra ćemo to“,  ali ja to nikad zvanično nijesam priznao.

Ko ili što je ljubav Vašeg života?

- Ona već trideset godina. Odrekla bi me se ako bih ovoj rečenici dodao nešto sladunjavo i patetično.

Kada i gdje ste bili najsrećniji?

- E ovo se već ne propušta. Emotivno - posljednjih 30 godina, sa njom, bilo gdje na planeti. Profesionalno - uvijek sam bio najsrećniji u pozorištu. To je takođe iskonska ljubav i znam da je obostrana.

Za kojim talentom žudite?

- Muzikalnost. Volio bih da znam da sviram neki instrument i naravno da sjajno pjevam. Umio bih tako u određenim prilikama da se maestralno pravim važan.

Da možete da promijenite jednu stvar kod sebe, šta bi to bilo?

- Uobrazilja o uzvišenoj nedodirljivosti. Precijenjenost sopstvenih kapaciteta na otpornost od negativnih spoljnih udara i uticaja. Bez obzira na to što mi je baš ona omogućila stečeni imunitet poslije niza preležanih bolesti, volio bih da su me odmah vakcinisali protiv ove uobrazilje.

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

- Što sam u trenucima kada sam mogao „da vedrim i oblačim“ samo vedrio. Valjda jedino tako umijem.

Da možete da birate, u kojem obliku biste se vratili nakon smrti?

- Ovo pitanje me neodoljivo vuče da odgovorim - kao Dubiozin Valter! Ali moj povratak bi zavisio od toga da li bih mogao sa sobom da povedem i moje prijatelje koji su tamo. Džonija, Dražena, Mića, Marinka, Mirka... Sve su to bili virtuozi dobre atmosfere i možda je tamo sada bolji provod.

Gdje biste najviše voljeli da živite?

- I dalje u mom Titogradu - pod uslovom da se oživi centar grada, ostane ista cijena taksija, a Varvarima i Št. Hamzi uruči devetnaestodecembarska nagrada.

Šta ili ko je Vaše najveće blago?

- U kafani uvijek naručim pjesmu: „Moj život je moje blago, pa bilo ti krivo il' ti bilo drago.“

Šta smatrate najvećom bijedom?

- Čovjekovu malodušnost i predaju!

Koja je Vaša omiljena zanimacija?

- Definitivno filmovi kao Vendersov - a meni i Nastasijin – „Paris, Texas“. Uzgred, snalazim se i u Teksas Holdemu.

Koja je Vaša najizraženija osobina?

- Pozitivnost.

Šta najviše cijenite kod prijatelja?

- Nenametljivu brižnost.

Ko su Vaši omiljeni pisci?

- Uz izvinjenje svim velikanima proze - Šekspir, Molijer i Čehov.

Ko je Vaš književni heroj?

- Sirano de Beržerak.

Sa kojom istorijskom figurom možete da se poistovjetite?

- Ako je vječita čovjekova težnja da stvori svoj svijet i do kraja života živi kako hoće, onda su to Tito i Fidel Kastro.

Ko su Vaši heroji u stvarnom životu?

- Svi koji sada, suočeni sa streljačkim vodom života, imaju osmijeh Ljuba Čupića.

Koja su Vaša omiljena imena?

- Đina, Anja, Anđela, Luka, Filip...

Šta najviše mrzite?

- Moranje i moralisanje.

Za čime najviše žalite?

- Još nijesam u fazi rekapitulacije. Čekam da napravim nešto veliko, pa da onda bezbrižno nabrajam propuštene prilike.

Kako biste voljeli da umrete?

- Definitivno kao Bob Fos u sceni svog oproštajnog sna u filmu „Sav taj džez“.

Koja je Vaša ideja vodilja?

- Ne dugujte nikom ništa osim pare! One su izmišljena vrijednost i uvijek mogu da se zarade i vrate.

P.S. Uporno radim na tome da zamijenim ovu ideju vodilju.

 

Ćentologija

Goran Ćetković Ćento rođen je 1966. godine u Titogradu. Sa Studeksovim radio pozorištem kreirao je poularnu emisiju „Mozak Eliminator“. Kao glumac, reditelj, pisac i producent stvarao je u pozorištu Dodest. Radio je kao direktor marketinga Crnogorskog narodnog pozorišta. Producirao je nekoliko samostalnih pozorišnih projekata. Napisao je šest dječjih knjiga pod zajedničkim nazivom „Priče iz Džunglone“. Autor je drama „Maćado“, „Ebeceda“ i „Likovno izražavanje“. Napisao je tekst dječje predstave „Tajna Čarobne Gitare“. Piše scenarije za televizijske emisije. Zaposlen je kao kreativni direktor i kopirajter za nekoliko marketinških agencija. Živi i radi u Podgorici.

R. O.

 

 

FOTO: Privatna arhiva

Portal Analitika