To je uradio i u posljednjem ostvarenju „Mnoštvo i manjina“, koje je u srijedu veče prikazano u okviru Podgorica film festivala.
Ni po čemu ova filmska priča nije podsjećala na ranijeg Markovića. Reditelj je zapravo snimio dokumentarac, sa igranim sekvencama, želeći da se pozabavi pitanjem identiteta. Ovoga puta prosto je kamerom zabilježio putovanje an sambla svoje pozorišne predstave „Govorna mana“, na turneji po Kosovu. Postavio je pitanje – da li čovjek može da se sasvim promijeni, odbaci raniji identitet i postane neko drugi.
Sudbina glumaca
Ova filmska priča bila je i tema jučerašnje tribine u Etno-džez klubu „Sejdefa“.
Marković je istakao kako je inicijalna ideja bila da se među glumcima predstave otvori debata o identitetu, a jedan dio odnosi se i na lična preispitivanja reditelja o vrijednosti i smislu onoga što je do sada uradio. - Teško je gurati svoj život a da nemate dilemu da li to što radite ima smisla i da li vrijedi bilo šta – rekao je Marković.
Goli otok je najveća crnogorska drama
Kada bi mogao da dođe do novca za novi filmski projekat, Marković bi najradije snimio film o Golom otoku. Već 25 godina pokušava da realizuju tu filmsku priču. - Moram da ga završim, jer ne mogu da se pomirim sa tim da ti ogromni napori neće dati rezultat. Proveo sam nekoliko godina skupljajući materijale, razgovarajući sa ljudima, bio sam na Golom otoku – rekao je on. Podsjetio je da je Goli otok najveća crnogorska drama u Jugoslaviji, poslije rata. - Najveći broj golootočana su bili Crnogorci. To je jedna epska priča, bez obzira šta ko mislio. To bi trebalo nekako zabilježiti, snimiti, ali za sada ne postoji klima za tako nešto – rekao je Marković.
Opširnije u Pobjedi
