Nekim filmskim klasicima nijesu potrebni marketinški štosevi da bi im se sinefili vraćali. Jedno od takvih remek-djela je film „Lorens od Arabije“. Istorijsko-filmska elegija, pod plaštom engleskog majstora Dejvida Lina, 10. decembra slavi 55 rođendan. Od 1962. kada je premijerno prikazan, ovaj film sa lakoćom iz godine u godinu osvaja nove generacije.
Ipak, poslije nedavnog lansiranja vrlo popularne igre„Battlefield 1“, u kojoj Lorens od Arabije igra važnu ulogu, Linov film naglo je privukao hordu veoma mladih fanova.
Sudeći prema statistici koja je objavljena na internetu, pretraga naziva filma i imena T. E. Lorensa, kog u ovom nezaboravnom ostvarenju igra Piter O'Tul, ekstremno je porasla nakon objave igrice! Štaviše, dječaci i djevojčice širom planete, koji možda i ne bi smjeli da gledaju ovaj prilično nasilan film, poželjeli su da pogledaju Linovo ostvarenje kako bi pronikli u Lorensov karakter i bolje shvatili poetičnost ovog istorijskog lika.
A što je to zapravo uradio Dejvid Lin, učinivši da publika nikada ne poželi da se otarasi ovog filma?
Istorija i zabava
Dejvidu Linu nijesu bila strana epska filmska djela ni prije ni poslije filma „Lorens od Arabije“. Sjetimo se samo da ovaj fenomenalni Englez stoji iza majstorstva kao što su „Most na rijeci Kvaj“ (1957), „Doktor Živago“ (1965) i „Put u Indiju“ (1984). Lin je oduvijek znao kako da isprati istorijske činjenice na pravi način, a da pritom, ne uključujući uobičajene elemente, režira zabavan film.
Kada u Linovu gužvu mašte ubacite neobičnog Pitera O'Tula u glavnoj ulozi, dodate mu Omara Šarifa i zasladite kolač Alekom Ginisom i Entonijem Kvinom (!), shvatate da je riječ o filmu koji je nemoguće zaboraviti.
Ipak, iako je glumačka ekipa ostavila neprikosnoven pečat na film „Lorens od Arabije“, ovo djelo jeste nezaobilazno zbog savršene fotografije. Pustinjski kadrovi, koji su pažljivo snimani na sedamdesetomilimetarskoj traci, napravljeni su od savršenog žućkastog miksa spektakularnih pejzaža i fenomenalnih replika. Sada, nakon 4K restauracije, ovi kadrovi izgledaju vanvremenski!
Bez obzira na to što autentičnost određenog dijela filma može da se dovede u pitanje, iako ni istoričarima neke stvari takođe nijesu pretjerano čiste, ništa nije moglo da poljulja ljepotu ovog epskog djela. Filmofili zbog toga duguju zahvalnicu isključivo Linu, Robertu Boltu i Majklu Vilsonu, koji potpisuju scenario.
Zabrane i kontroverze
Pedeset pet godina nakon „kraljevske“ premijere filma u londonskom Odeonu, „Lorens od Arabije“ ostaje česta referenca u istorijskim debatama. Linovo ostvarenje bilo je krajnje kontroverzno šezdesetih godina prošlog vijeka, i to do te mjere da je bio zabranjen u arapskim zemljama. Na kraju, mnogi su se ipak složili sa Linovom kvazimaštom.
Prihvatanju filma najviše je doprinio Omar Šarif koji je tadašnjeg predsjednika Egipta, Gamala Nasera, natjerao da pogleda film, ne bi li se uvjerio da su Arapi prikazani autentično. Šarifov potez urodio je plodom. Nakon Naserovog oduševljenja, Egipćani su dobili šansu da vide Linovo djelo koje je vrlo brzo postalo veliki hit u njihovoj zemlji.
„Lorens od Arabije“ traje predugo čak i za savremene standarde (220 minuta igranja sa istorijom!), ali to ga ne čini manje popularnim jelom na filmskim menijima. Bilo (ne)autentično, pregrubo ili kontroverzno, činjenica je da se malo kojim istorijskim dramama vraćamo tako često kao ovoj. Stoga, hvala Dejvidu Linu na ovoj pjeskovitoj priči iz Prvog svjetskog rata koja će sigurno krasiti filmske agende u decenijama koje dolaze.
Oskarovska svinjarija
Na 35. dodjeli Oskara 1963. godine, „Lorens od Arabije“ osvojio je sedam Oskara od deset nominacija. Ipak, Američka akademija zaobišla je film u važnim kategorijama. Izvisili su i sjajni O'Tul i Omar Šarif – ali i fenomenalni scenaristi!
No, teško je sporiti se sa odlukom Akademije makar u kategoriji scenarija. Linov film imao je upečatljivog konkurenta. Nije bilo lako pobijediti film „Ubiti pticu rugalicu“ Roberta Maligana.
S druge strane, jedna od najvećih oskarovskih gluposti, koju mnogi namjerno ignorišu, jeste činjenica da glumačka veličina poput Pitera O'Tula nije osvojila nijedno priznanje Akademije – ne računajući „utješnu“ zlatnu statuetu iz 2003. godine. Ni osam nominacija nije pomoglo ovom engleskom majstoru da zadivi akademike!
L. MURSELJEVIĆ
FOTO: moviequotesandmore.com / fanworld.co / imgur.com
