„Dolazak Orhana Pamuka dragocjen je događaj u našoj književnosti i kulturi. Svojim priznanjima turski nobelovac Orhan Pamuk svojim nagradama pridružuje i Književni plamen koji su utemeljili izdavačka kuća Nova knjiga i peruanski nobelovac Mario Vargas Ljosa“, kazano je na početku ove manifestacije. Obraćanje Vargasa Ljose, povodom uručenja Književnog plamena Orhanu Pamuku pročitano je u toku večeri, a obrazloženje odluke žirija za dodjelu nagrade pročitala je prof. dr Sonja Tomović – Šundić, članica žirija.
Nagradu je Orhanu Pamuku uručio direktor Nove knjige i jedan od osnivača nagrade, izdavač Predrag Uljarević.
„Kada sam prije osamnaest godina osnovana Izdavačka kuća Nova knjiga vjerovao sam u čitaoce. Znao sam da čitaoci postoje i da je svako vrijeme pravi trenutak za čitanje knjiga. Čitaoci nas podstiču da budemo i sami stalno drugačiji“, kazao je Uljarević i dodao da je Nova knjiga omogućila crnogorskim čitaocima da susretnu velike svjetske pisce u svojoj zemlji.„Gostovanja poznatih pisaca postali su dio svakonevice u Crnoj Gori. Pamukov boravak je veliki događaj za Novu knjigu koja objavljuje njegova djela, ali i za samu crnogorsku književnost i kulturu“, istakao je Uljarević.
„Zašto pišemo? Možda postoje dva razloga. Pišemo da izrazimo sebe i da komuniciramo sa čitaocima. Nagrade i priilke kao što je ova nama piscima pomažu da komuniciramo sa našim čitaocima. Svaki put kad primim nagradu, pitaju me da li su nagrade zaista bitne za pisce? Ja odgovaram – da, jesu. Nagrade nas tjeraju da i dalje radimo i pišemo, ali i da ostanemo u kontaktu sa čitaocima“ rekao je Orhan Pamuk, a potom proglasio Zimski salon knjiga otvorenim.
Razgovor sa Orhanom Pamukom, kao prvi segment programa Zimskog salona, vodila je Jelena Krsmanović, urednica u Izdavačkoj kući Nova knjiga.
„Nagrade su važne za pisce, ali nagrade su uvijek kontroverzne, ali to može da bude dobro za samu nagradu, ali i za pisce. Često sam srećan da postoje nagrade, one funkcioniše kao neka vrsta filteri jer postoji oliko pisaca i toliko knjiga. Naravno one su ponekad pogrešni filteri. No, u principu, one su zaista bitne. Pisci su usamljena bića, stvaraju u samoći, pa su ovo prilike da se druže sa čitaocima.“
Govoreći o svom poznanstvu sa Marijom Vargasom Ljosom koji je saosnivač Književnog plamena, Pamuk je kazao: . „Vargasa Ljosu sam upoznao prvo kroz knjige. Prvu njegovu knjigu sam kupio u Londonu 1982. godine dok Vargas Ljosa još nije bio poznati pisac. Petnaest godina nakon toga sam dobio i priliku da ga upoznam.“
„Knjiga ne prestaje da bude knjiga ako je digitalna. Digitalni svijet ne ubija naše čitalačke navike. Ja čak mislim da ljudi danas sve više čitaju, možda ne više na papiru, ali svakako digitalno. Mi kao ljudi imamo talenat da se adaptiriamo na nove tehnologije. Digitalne tehnologije su učinile knjige jeftinijim i pristupačnijim“, kazao je turski nobelovac osvrćući se na nove izazove na koje nailazi čitanje u doba tehnologije.
„Govoreći o značaju svoje biblioteke, Pamuk je kazao: „Moj otac je imao dobru biblioteku i to me je impresioniralo i promijenilo moj život. Zbog toga je moj otac bio drugačiji i biblioteka mog oca je imala veliki uticaj na mene. Smatrao sam da, kada sam odlučio da postanem pisac, da je potrebno da imam dobru biblioteku, jer u mom djelu svijeta dobre biblioteke su rijetkost čak i na univerzitetima.“
Govoreći o umjetnosti romana, temi o kojoj je držao i predavanja na svjetskim univerzitetima, Orhan Pamuk je istakao kratak istorijat ove forme od Dikensa i Stendala i dodao: „Umjetnost romana je marginalizovala sve ostale oblike književne komunikacije poput poezije ili drame. Svi pišu romane. Ljudi u svjetu danas žele da komuniciraju preko medijuma romana.“
„Pisanje romana nikad nije spontano kod mene. Ne postoji ništa mistično u mom pisanju. Ideje dolaze svima nama. Svi imamo dobre ideje. Nabokov je rekao: 'Ja misli kao genije, pišem kao ugledni pisac, govorim kao dijete.' Tako i ja uvijek imam ideje. Ako ideja ostane sa mnom neko duže vrijeme, počinjem da pišem bilješke koje će vremenom razviti ovu ideju. U svesku upisujem veliki broj detalja, malih detalja, o kojima se može razmišljati kao o lišću na drveću. To lišće mogu biti različite stvari: moja posmatranja kako neko jede jabuku, kako neko hoda ulicom, kako se ponaša, nešto što sm pročitao u novinama, neki možda moj autobiografski detalj. To su sve detalji. Deblo i grane su priča. Priča je nešto što povezuje svo to lišće. Prvo imam lišće, a onda mi treba priča: nešto što će povezati lišće. Jednom kada imate priču i 'lišće', i likovi počinju da se razvijaju. Ljudi su ti koji pokreću priču. Sada kada sam otkrio tajnu svog zanata, svi možete otići kući i napisati roman“, našalio se Orhan Pamuk.
Pamuk je otkrio i da radi na novom romanu:„Upravo pišem, već šesnaest mjeseci, novi roman. U pitanju je istorijski roman koji je smješten u 1900. godine u vrijeme Otomanskog carstva“.
