Koliko puta ste čuli da je vaš omiljeni filmski junak inspirisan životnim iskustvom stvarne osobe? Edrijan Kronauer bio je di-džej u rodnoj Filadelfiji i omiljeni vijetnamski radio-reporter koji je zasmijavao američku armiju sa takvim dječačkim sjajem u očima da ga je mogao glumiti samo Robin Vilijams u filmu „Dobro jutro, Vijetname“.
Kronauer je već krajem sedamdesetih godina imao ideju za TV seriju koja bi se dijelom naslanjala na njegovu životnu priču. Bilo je to cijelu deceniju prije nego što je 23. decembra 1987. premijerno prikazan film „Dobro jutro, Vijetname“.
Neželjena komedija
To je tako tipična priča... Nijedna od velikih televizijskih produkcija nije željela priču o ratnom, još radijskom reporteru! Ni pod razno im nije padala na pamet lagana komedija o ratu iz kog su još bile svježe američke rane. Postojao je još jedan, strogo finansijski razlog - velika popularnost serije „M.A.S.H.“ koja je tih godina, kao i dan-danas, već imala status kultnog ostvarenja o Korejskom ratu.
Da nije bilo Robina Vilijamsa, film „Dobro jutro, Vijetname“ nikada ne bi ugledao svjetlost dana!
Sredinom osamdesetih godina, Robinu Vilijamsu bio je potreban film kao što je „Dobro jutro, Vijetname“ - možda čak i više nego Kronaueru. Glumac je bio ostvaren i dobro poznat stend-ap komičar sa skoro dvije decenije iskustva, ali i televizijska zvijezda iz sada zaboravljenog sitkoma „Mork i Mindi“.
Niz malih uloga u neuspješnim TV filmovima uvjerio je Vilijamsa kako mu je potrebna glavna rola, i to u filmu po njegovom meraku. Možda, na primjer, neka rola komičara-radijskog voditelja za američke vojnike i narod Vijetnama izvodi autorski stend-ap šou u etru svakog jutra? Naravno da se Vilijamsu dopala ova ideja!
Neobičan uslov
Vrhunski Vilijamsov potez bilo je angažovanje televizijskog scenariste Miča Markovica, da doradi i prilagodi prvobitni Kronauerov tekst. Markovic je imao izuzetno iskustvo – pisao je za seriju „M.A.S.H“.
Angažovani režiser, Vilijamsov prijatelj Beri Levinson, danonoćno je razgovarao sa glumcem o vijetnamskim iskustvima Ejdrijana Kronauera, koji je dvije godine radio kao radijski reporter u Sajgonu (sadašnji Ho Ši Min Siti).
Da bi snimio film, Levinson je imao neobičan uslov: Vilijams nikako i ni u kom slučaju ne smije da upozna Kronauera do kraja produkcije! Režiser je znao da je komičar već pripremio karakterizaciju lika, a upoznavanje sa izuzetno karakternim Kronauerom uticalo bi na njegov prvobitni plan.
Ispod površine
Kronauer je mnogo puta isticao da priča filma nema mnogo veze sa njegovim iskustvima. Samo je scena eksplozije u terorističkom napadu na market urađena po realnom iskustvu - narednik Kronauer bio je u neposrednoj blizini slične tragedije u Sajgonu. Vilijams je drastično improvizovao, tako da je i radnja izmaštana, iako njen temelj nije.
Postoji dobar razlog za to. „Dobro jutro, Vijetname“ nije prosta komedija o ratnom di-džeju. Ispod površine je mnogo više. To je priča je o tome kako novinarstvo može da bude subverzivno i koliko duboko može da zagrebe kada se oslobodi od stega establišmenta - pa čak i kada je to, na početku, samo igra i malo inata pred krutim vojnim pravilima! Film raste onda kad vaš omiljeni reporter osjeti potrebu, ne samo da zaviri iza linije fronta - već da duboko utiče, ostvari kontakt i razumije „neprijatelja“.
Lijepa riječ
Kako je lako voljeti Vilijamsovog Kronauera dok njegove frekvencije udaraju u zid predrasuda i mržnje, pa mu se vraćaju kao bumerang i udaraju ga u grlo! I koliko je teško dobronamjernoj i lijepoj riječi da zagrebe ispod grube, zadebljale kože...
„Dobro jutro, Vijetname“ jeste duboko angažovan film koji dekonstruiše kolektiv koji nije slučajno militarizovan. Ipak, jedinu pobjedu dočekuje i ostvaruje na planu pojedinca.
Odlazeći iz Vijetnama, Kronauer nosi široku sliku sistema, svih savezništava i neprijateljstava otkako je svijeta i vijeka - ali i zrelost i dubinu u pogledu, kakvu nije imao na početku filma. Te 1987. godine na isti način su je osjećali milioni gledalaca pred bioskopskim platnima, svjedočeći o jednoj od najboljih ratnih komedija u istoriji kinematografije.
Poklon za Armstronga
Veliki hit Luja Armstronga, pjesma „What A Wonderful World“, doživio je novu mladost zahvaljujući filmu „Dobro jutro, Vijetname“. Postao je toliko popularan, da je ponovo objavljen kao singl, 20 godina nakon što je snimljen.
Album sa pjesmama iz filma doživio je platinumski tiraž u SAD-u. Riječ je o kolekciji uglavnom pjesama iz pedesetih i šezdesetih, sa fokusom na surf rok eru i soul fank. Mjesto u filmu pronašle su čak tri pjesme senzacije Beach Boys („I Get Around“, „Don't Worry Baby“ i „The Warmth of the Sun“), ali i soul hitovi Džejmsa Brauna „I Got You (I Feel Good)“ i Vilsona Piketa „In The Midnight Hour“.
S. STAMENIĆ
FOTO: filmix.me / pennlaw.tumblr.com / amazon.com
