Završeno kinematografsko ostvarenje je samo ritmički produkt spajanja djelova filmske trake koji kreiraju neki ritam, odnosno muzičku kompoziciju. Taj ritam koji stvarate zapravo utiče na publiku – kaže Džon Karpenter. Filmofili se vrlo rado „kače“ na mnoge citate ovog čuvenog američkog režisera i kompozitora, ali gotovo nijedan ne opisuje Karpenterovo stvaralaštvo kao ovaj.
Karpenter je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka stvarao isključivo filmske klasike. Priredio nam je nezaobilazna hororistična i naučno-fantastična zadovoljstva kao što su „Halloween“ (1978), „The Fog“ (1980) i „The Thing“ (1982). No, čak i kada bismo iz Karpenterove pozamašne filmografije uklonili ove klasike, ostalo bi nam još mnogo zanimljivih naslova.
Uoči 16. januara i Karpenterovog 70. rođendana prisjetimo se njegovih pet vrlo zanimljivih i, nažalost, nepravedno potcijenjenih filmova.
Mračna zvijezda
Većina filmskih kritičara namjerno zaboravlja na Karpenterov debitantski film, iako je „Mračna zvijezda“ („Dark Star“, 1974) sasvim pristojno djelo. S obzirom na to da je tada još bio student na kalifornijskom univerzitetu, Karpenter nije imao mnogo novca, ali to ga nije spriječilo da realizuje ideju koju je dugo kuvao u glavi.
U saradnji sa Denom O'Banonom počeo je da snima četrdeset petominutni film na šesnaestomilimetarskoj traci kao pravi profesionalac, a kasnije je dodao još scena i produžio minutažu. „Dark Star“ se sada smatra tipičnim karpenterovskim djelom, koje je i te kako pokazalo što ima da ponudi slavni Amerikanac.
U ustima ludila
Godine 1994. Karpenter je snimio specijalan omaž Stivenu Kingu, film „U ustima ludila“ („In the Mouth of Madness“). Uz glumačku podršku Sema Nila, koji je centralna figura ovog čudnjikavog horora, Karpenter kao da je tražio izlaz iz prethodnih loših režiserskih opcija. Film nije prošao baš najbolje kod kritičara, ali publika je bila prilično oduševljena. Međutim, kada se sve sabere, treći dio njegovog popularnog „apokalipsa paketa“ nije ostavio dubljeg traga na svjetsku kinematografiju. Samo je prvi dio, film „The Thing“, ostavio pečat koji je neprikosnoven.
Zvjezdani čovjek
Nakon što je kritikovan kako ponekad mora da spusti loptu, Karpenter je odlučio da posluša fanove. Filmom „Zvjezdani čovjek“ („Starman“, 1984) odgovorio je na lavinu negativnih komentara kako njegovim ostvarenjima „fali malo ljubavi“. Glavnu ulogu u ovom simpatičnom filmu odigrao je Džef Bridžis. Za divno čudo, čak je dobio i nominaciju za Oskara. Karpenter je povjerio scenario Karen Alen, koja je uvela malo laganiji ritam u njegovu filmografiju, na radost kritički nastrojenih fanova.
Vampiri
Film „Vampiri“ („Vampires“) obilježio je prvu sedmicu na bioskopskim blagajnama kada je lansiran na jesen 1998. godine, ali vrlo brzo je izgubio publiku. Mnogi će se složiti da je Karpenter ovdje dozvolio sebi katastrofalan pad, ali autentični fanovi njegove filmografije ipak mnogo vole ovu čudnjikavu vestern pričicu.
Kristina
Sudar Stivena Kinga i Džona Karpentera ne može da bude loš, pričalo se osamdesetih godina prošlog vijeka. Ipak, taj spoj nije pozitivno ocijenjen 1983, kada je premijerno prikazan film „Kristina“ („Christine“). Malo je reći da je ovo ostvarenje razočaralo kritičare.
Međutim, iako je režiser pokupio mali broj zvjezdica u recenzijama, ova adaptacija istoimenog Kingovog romana daleko je od lošeg ostvarenja. Sada se smatra apsolutnim horor klasikom koji je nepravedno zaboravljen.
FOTO: goodtimes.sc / mubi.com
