ZGRABI FILM
To je teško pitanje za režisera, naročito ako je tvrdoglav i isključiv kao ja. Moja preporuka će obuhvatiti novija ostvarenja, većinom iz 2017. Ne volim kratke opise filmova, pa ću ih samo nabrojati.
Od filmova iz američke produkcije to su „Wind River“, „Lady Bird“, „Good Time“ i „Get Out“.
Iz Evrope je stigao pozamašan broj dobrih filmova. Među njima su ruski „Loveless“ Andreja Zvjaginceva, „Frost“ litvanskog autora Šarunasa Bartasa, dokumentarac „Caniba“ u režiji Lusijena Kastaing-Tejlora i Verene Paravel, izraelski „Foxtrot“ Samuela Maoza, „On the Beach at Night Alone“ južnokorejskog režisera Hong Sang-sua...
Iz regiona izdvajam dokumentarac „Playing Man“ slovenačkog režisera Matjaža Ivanišina, film „Druga strana svega“ srpske autorke Mile Turajlić, „Kratki izlet“ hrvatskog filmadžije Igora Bezinovića, „Rekvijem za gospođu J.“ Bojana Vuletića iz Srbije...
Od filmova iz crnogorske produkcije preporučujem dva debitantska ostvarenja - „Ispod mosta, među stijenama“ Pavla Simonovića i „Iskru“ Gojka Berkuljana.
TV
Dejvid Sajmon, kreator čuvene serije „The Wire“, prošle godine počastio je TV publiku projektom „The Deuce“, koji je osmislio sa Džordžom Pelekanosom. Ove godine stiže nastavak. Nadam se najboljem.
Ko odista voli opus Dejvida Linča sigurno je pogledao posljednju sezonu serije „Twin Peaks“. Duboko vjerujem da je ovo jedan od najboljih serijala iz 2017. i da je Linč jedan od najznačajnih filmskih stvaralaca.
Među boljim serijama iz novije TV produkcije moram da navedem i „Fargo“.
Na domaćim TV kanalima najviše volim emisije iz arhive. Na našem Javnom servisu, to je jedna od boljih ponuda. Ne govorim ovo kako bih omalovažavao ovaj program, već je prosto tako. Ovakve emisije su mi zanimljivije od svakodnevice. Volim da gledam intervjue sa bitnim ličnostima iz datog perioda. Prosto me interesuje na koji način su nekada živjeli i kako su se osjećali.
Volim talk show TV format. Zato gledam HRT 3 ili HRTi platformu, gdje mogu da pronađem mnogo toga što propustim sa trećem kanalu HRT-a.
Biram emisije po gostima, ali ne presudno po reputaciji, gledanosti, televiziji i tome slično. Najčešće su to emisije iz struke (umjetničke, naučne), a često i intervjui.
MUZIKA
Intimno važan bend za mene je Azra. Često se vraćam albumima „Krivo srastanje“, „Filigranski pločnici“ i „Kad fazani lete“.
Mnogo sam slušao The Smiths, Joy Division, My Bloody Valentine, The Jesus and Mary Chain, Mission of Burma, 16 Horsepower, Butthole Surfers, neprevaziđeni Pink Floyd, Can, gomilu pank bendova, spektakularno revolucionarni Lajbah, kompozitore kao što su Brajan Ieno, Filip Glas, Teri Rajli, Takeisa Kosugi, Đorđi Ligeti... Previše je dragih i bitnih muzičkih figura koje bih sada mogao da nabrajam.
Što se tiče regionalnih muzičara, splitski kantautor Gracin može da zainteresuje ljude. Srpski sastav Činč, mi je jedan od dražih. Mislim da je i Bebi Dol izuzetna muzičarka. I za kraj srpski virtuoz na fruli – Bora Dugić. On ima posebno mjesto na ovoj listi.
ZAOBIĐI FILM
Ne dozvoljavam sebi da bilo koji film okarakterišem glagolom zaobići. Nažalost, to je neminovno s vremena na vrijeme. Mislim da treba da se zaobiđe banalno loš film grčkog režisera Jorgosa Lantimosa – „The Killing of a Sacred Deer“. Veoma dobar autor omanuo je sa dva posljednja filma, za razliku od odličnih ostvarenja sa početka karijere.
TV
Mnogo toga. Debelo nas košta degutantni cinizam. Ne interesuju me banalni načini života i skoro pa kao cenzurisana pornografija na doslovno svakoj televiziji u svakom formatu na cijelom svijetu. Ljubitelj sam kvalitetne pornografije.
Sve u svemu, mislim da nam društvena anomalija kroz TV formate penetrira mozgove, a mi nikako da se odupremo tome i uložimo minimalan napor da se nešto promijeni.
U ondašnjem Titovom režimu, kakav god bio, vodilo se računa o nečemu što se naziva javni moral, dok se sada favorizuju razni izvitopereni oblici ponašanja, i to često u prajmtajmu... Kako zaobići sve ovo? Ni sam ne znam.
MUZIKA
Ono što čovjeku ne prija.
FOTO: Privatna arhiva / fcs.rs / thefilmstage.com
