Zavičajni muzej u Baru i Muzeji i galerije Budve dvije su opštinske ustanove u kojima je utvrđen najmanji broj nedostajućih predmeta, tokom projekta „Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore“. Sa druge strane, obje ustanove takođe pate od nesređene dokumentacije i manjka pisanih tragova o svim transformacijama i promjenama u fondovima.
U Zavičajnom muzeju u Baru projektom revalorizacije utvrđen je manjak od 18 predmeta, koji su rješenjima iz 1962. godine proglašeni za kulturna dobra. Riječ je o „Barskom logoru“, dresini nadzornika pruge kolosjeka, predmetima iz zbirki narodnih nošnji, kao i iz Zbirke osovina sa bandažama i gibnjevima.
Maketa se raspala
U izjašnjenju Upravi za zaštitu kulturnih dobara, upravnik Zavičajnog muzeja u Baru Vladislav Kasalica u martu 2016. godine izjavio je kako su zaposleni u Muzeju došli do saznanja da su se „željeznički metalni djelovi nekada nalazili u skladištima Luke Bar“. Kulturno dobro „Barski logor“, prema njegovim riječima, predstavlja maketu logora koji su izradili učenici barske gimnazije. Kasalica navodi da je maketa bila izrađena od kartona i organskog trošnog materijala.
- Napominjemo da djelovi nekadašnje željeznice Bar-Virpazar koji nedostaju, kao i oni koji su prisutni (lokomotive, vagoni ) nijesu više u sastavu Muzeja i nikada nijesu upisani u knjigu inventara, a o uvođenju u Registar nijesmo u Muzeju imali pisanog traga – ističe Kasalica.
Maketa „Barski logor“, kako kaže, urađena je 1961. godine za potrebe izložbe i nikada nije zavedena u inventarsku knjigu, tako da se ona i nije mogla kroz muzejske revizije identifikovati svih ovih godina.
- Napominjemo da je nedostajanje/nepostojanje navedenih kulturnih dobara zatečeno, odnosno da je za neke od njih konstatovano da nedostaju revizijom muzejskog materijala od 2010 godine. Zavičajni muzej u Baru nije posjedovao dokumentaciju o stavljanju pod zaštitu predmetnih kulturnih dobara, a neka od njih nijesu upisana u knjigu inventara muzejskih predmeta (maketa „Barski logor“, djelovi nekadašnje željeznice) – naglasio je Kasalica.
Nemaju etnologa
Objašnjavajući manjkove u zbirkama narodnih nošnji, Kasalica potvrđuje da u Zbirci haljetaka šestanske muške nošnje nedostaje kapa, koja nije zavedena u inventarsku knjigu. Spominje se, kaže, samo u Prijavi za uvođenje u Registar od 9. avgusta 1962. godine. Iz zbirke haljetaka šestanske ženske nošnje nedostaje „dorze“.
- Nema inventarski broj i ovo stanje je zabilježeno u zapisniku revizije muzejskog materijala od 15. jula 2010. godine – ističe Kasalica.
Zbirka haljetaka spičanske svakodnevne ženske nošnje siromašnija je za crni pojas.
- Ovaj predmet se nalazi u inventarskoj knjizi pod brojem 21, ali po posljednjempopisu iz 2010. godine nije pronađen – naglašava Kasalica.
Za preostale dvije zbirke haljetaka, prema njegovim riječima, nijesu se našli djelovi sa odgovarajućim inventarnim brojevima i predmetima koji odgovaraju pomenutim nošnjama.
- Na kraju napominjemo da Zavičajni muzej preko 20 godina nema zaposlenog etnologa, tako da je bilo jako teško uraditi revalorizacije zbirke narodne nošnje, naročito kod nošnji koje su sastavljene iz više djelova, specifičnih naziva i vrlo često jedan predmet ima po nekoliko naziva – dodao je Kasalica.
Nedoumice
Muzejima i galerijama Budve konstatovan je manjak samo dva predmeta iz Zbirke grčke keramike. U izjašnjenju Upravi za zaštitu kulturnih dobara, arheološkinja ustanove Milena Vrzić ukazala je na nedoumice vezane za broj i identifikaciju arheoloških eksponata iz Zbirke grčkih predmeta. Uz tu kolekciju, postoje još dvije - Zbirka rimske keramike (199 predmeta) i Zbirka feničanskih predmeta (137). Prema riječima Vrzić, nakon otvaranja Arheološkog muzeja pri Narodnom univerzitetu u Budvi 1960. godine, preostali arheološki materijal iz 1938. i onaj s arheoloških iskopavanja realizovanih u Budvi 50-ih godina, objedinjen je i podijeljen u zbirke. Predmeti su, kako kaže, samo sumarno opisani, grupisani i pobrojani.
- Prilikom otvaranja nove zgrade muzeja 1972, taj arheološki materijal, registrovan 1961/1962, objedinjen je s arheološkim predmetima koji su pronađeni na arheološkim iskopavanjima realizovanim od 1957. do 1972. godine. Nakon toga je reinventarisan, a da mi danas nemamo nikakvu dokumentaciju o tome – ističe Vrzić.
Brojna dokumenta i arhivska građa, prema njenim riječima, stradali su u zemljotresu 1979. godine. Projekat revalorizacije, prema njenim riječima, otvorio je put ka određenoj dokumentaciji iz Uprave što je dovelo do otkrivanja dragocjenih arhivskih podataka, ali ne i osnovne dokumentacije.
- Zbog svega navedenog, stručni tim je predlagao da se navedene tri zbirke ukinu i da se nakon istraživačkog rada predmeti nanovo registruju, jer raspoloživa dokumentacija ne omogućava njihovu identifikaciju. U elaboratima smo naveli i da je naziv zbirki neadekvatan i da ih treba mijenjati – kazala je Vrzić, uz napomenu da Uprava nije prihvatila ove ideje.
Jovan NIKITOVIĆ (nastavlja se)
