Na sajtu norveške ambasade u Beogradu o njemu je stojao sljedeći članak (potom preuzet od strane više internet portala):
"Prvi ski klub i škola skijanja na Balkanu su osnovani na padinama Lovćena u Crnoj Gori davne 1892. godine zahvaljujući norveškom kapetanu i avanturisti Henriku Angelu.
Sve je počelo 1891. godine kada je Henrik Angel (1861-1922) došao prvi put u Crnu Goru kako bi upoznao narod koji se stotinama godina bori za svoju slobodu i nezavisnost. Sa sobom je ponio i par skija da bi se lakše kretao po snijegu.
Skije su incijalno bile korišćene za rad i transport mnogo prije nego što su postale sredstvo za zabavu i sport. Najstarija poznata verzija skija je pronađena baš u Norveškoj i smatra se da je stara preko 4.500 godina. Međutim, slike izrezbarene po zidovima pećina i stijena ukazuju na upotrebu skija i znatno prije.
Na zahtjev crnogorskog knjaza Nikole I, Angel se odlučuje da pokrene školu skijanja. Najprije 1892. godine, Angel zajedno sa francuskim profesorom koji je radio u Francuskoj ambasadi na Cetinju, osniva klub “Cetinjsko skijaško društvo” u okviru koga bi se izvodila obuka skijanja. Tako Angel 1893. godine dolazi u Crnu Goru sa sto pari skija i tako počinje prva škola skijanja u Crnoj Gori ali i na Balkanu.
Ideja je bila da ljudi koji žive po planinama nauče da koriste skije u praktične potrebe tokom dugih snježnih zima.
Po povratku u Norvešku i oduševljen crnogorskom borbom za nezavisnost, napisao je četiri knjige u kojima je podijelio svoja iskustva sa ovih putovanja: "Kroz Crnu Goru na skijama" 1895. godine, “Sinovi crnih gora" 1896. godine, "Odvažan narod" 1902. godine i "Mali narod u borbi za opstanak" 1914. godine.Knjiga "Kroz Crnu Goru na skijama”, koja pokazuje kako se treba boriti za nezavisnost svoje zemlje, je u prvih nekoliko decenija bila među omiljenim kod norveške omladine čime je dodatno doprinijela zbližavanju dva naroda.
Skijanje će tek kasnije dobiti i sportsku formu u Crnoj Gori gdje danas predstavlja značajan aspekt zimskog turizma.
Pored njegovih knjiga prevedenih na crnogorski, uspomena na Angela živi u Crnoj Gori i u vidu nekoliko spomenika i memorijala na Lovćenu ali i kroz dokumentarni film “Skijanje kao misija”. U Norveškoj takođe postoje njegova statua i bista.
Ovaj norveški avanturista se nije zaustavio na Crnoj Gori već je našao novi narod koji je obučavao skijanju – francusku vojsku. Slobodno vrijeme je koristio za planiranje po Alpima ali i vožnju biciklom od Norveške, preko Alpa, do Italije i nazad. Angel se takođe borio protiv Boljševika u ratu u Murmansku na sjeveru Rusije gde je zadobio promrzline i ozljede od kojih je 1922. godine i umro."
Kod nas je prevedena i objavljena Angelova knjiga "Sinovi crnih planina" (NVO Crnogorski međunarodni institut za štampu, Nikšić, 2007). U knjizi, Angel kazuje:
"Svojom pronicljivošću i voljom i uz svoje dobre učitelje, vjerujem da crnogorska djeca mnogo nauče, a ako to i nije slučaj, onda je možda za pojedinca kao i za društvo bolje da se nauči manje, ali da se razvija karakter. Za građane jedne zemlje je bolje da posjeduju dobar i plemeniti karakter, nego velika dobra i blaga. Ponosni na jačinu svog karaktera, Crnogorci se ističu u odnosu na sve narode koji ih okružuju, jer oni su kroz nestabilna vremena i teške borbe pokazali najveću snagu samoočuvanja.
Takva omladina, to je otadžbina u stalno novom i sve boljem izdanju. Ovakvi mladići ne moraju da dobiju oružje u ruke da bi postali vojnici, njima je već prirodno usađena disciplina.
A ova disciplina je mnogo bolja nego kod drugih naroda, jer kod drugih se tako nešto stiče tokom dugog niza godina, napornim vježbama, a ovdje je to nešto čvrsto i u unutrašnjoj vezi sa ljubavlju i osjećanjem dužnosti prema otadžbini, kao i strahopoštovanjem prema svim starijima.
Čovjek se često u Crnoj Gori iznenadi zbog tog velikog strahopoštovanja koje odlikuje ovaj narod, a naročito njegovu omladinu. Otac i majka to podstiču, crkva propovijeda kao svetu dužnost, škola dalje razvija, a omladina i sama vidi kako se otac, majka i sveštenik klanjaju pred onim ili onima koji su iznad njih, koji predstavljaju državu ili otadžbinu. Djeca stoje u prisustvu roditelja, mlađi ustaju i ustupaju mjesto starijima, najstariji uvijek dobiju počasno mjesto, to je vojničko vaspitanje od prvoga dana." (strane 148 i 149)
Priredio: Miroslav Ćosović