Trejsi Kauč nedavno je postala ministarka za usamljenost u Velikoj Britaniji. Na prvu loptu, ova informacija zvuči apsurdno, čudnjikavo, kao fora na račun Normalaca u čijoj je zemlji rođen Hari Poter. Ili novi podvig Monti Pajtona, nakon „osnivanja“ ministarstva luckastog hoda.
Naravno, globalne „šaljivdžije“ poput Stivena Kolberta nijesu propustile da počaste „inovativne Britance“. Popularni voditelj sugerisao je da ova titula zvuči kao „viktorijanski eufemizam za žigola“, a bilo mu je smiješno i „tipično britansko birokratsko rješenje za nepojmljivo veliki problem civilizacije“.
Porazni podaci
Potez britanske vlade nije nimalo smiješan u momentu kada se može reći da je usamljenost jedna od najvećih i najparadoksalnijih bolesti modernog društva. Štoviše, Trejsi Kauč i tim ove ministarke bez portfelja zaslužuju iskrenu podršku.
Po istraživanjima britanske vlade, usamljenih Britanaca u ovom momentu ima više od devet miliona, od čega čak 200.000 građana starije dobi nije progovorilo nijednu riječ sa članovima porodice i prijateljima duže od mjesec. Zvuči porazno i paradoksalno u doba kada imamo toliko sredstava za komunikaciju, zar ne?
Možda ne razmišljamo u tom pravcu, ali činjenica je da je i na našim prostorima zabrinjavajući broj usamljenih. Međutim, osjećaj stida ili nesvjesnost o posljedicama ovog problema i dalje sprečava usamljene ljude da potraže pomoć, a neusamljene da se osvrnu na njih.
Naša posla
Kod nas je sramota nemati i ne uspjeti, a usamljen se može biti. Naši ljudi ne shvataju da je usamljenost ekstremno važno zdravstveno pitanje. Povlači sa sobom tugu, koja je uslovljena nedostatkom ili gubitkom partnera, prijatelja, familije, društva. Usamljenost povećava šanse da obolimo. O, da... Od raka, srčanih bolesti, dijabetesa, od svega.
Zamislite samo da se oformi Ministarstvo usamljenosti u Crnoj Gori. Digla bi se država na sprdnju, gorjeli bi postovi po društvenim mrežama, sve bi fora foru sustizala. Tačno vizuelizujem scenu u kafani, neđe na Cetinju ili u Podgorici.
„Možete li vjerovati što je nekome ajvanu palo na pamet? Nemamo većija briga no da mislimo ima li kakvi đed s kim da bi kafu popio, da ne strekne. Bogomi, ako će kakva mlada đevojka mu bit družbenica - i tata bi, sine!“ I tome slično.
Lijepa riječ
Trejsi Kauč nije jedina „egzotična“ ministarka na svijetu. Nekoliko zemalja, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Indiju, postavilo je ministre sreće. Španija je dobila ministarku za seks, čiji je osnovni zadatak da ubijedi građane da što više vode ljubav kako bi porasla stopa nataliteta. U Indiji je ustanovljeno Ministarstvo joge, a u Sjevernoj Koreji (gdje bi drugo) svojevremeno je oformljeno Ministarstvo propagande i agitacije.
Kod nas bi možda trebalo oformiti Ministarstvo zajebancije koje bi podsticalo građane da se što više sprdaju prvo na tuđi, a onda na svoj račun. No, sve se bojim da ne bi imali jedne jedine „radne akcije“ jer ne postoji ništa što mi dovoljno ozbiljno shvatamo, pa čak i kad nas se lično tiče.
Vjerujem da svako od nas, ako ne u familiji, onda u komšiluku ima barem jednu osobu za koju pretpostavlja da nema nikoga. Pokucajte joj na vrata. Ponudite joj koju lijepu riječ. Neka zna da nije sama na ovom svijetu.
Mirjana POPOVIĆ
Ilustracija: stockvault.net
