Voljeli ili mrzjeli Stivena Soderberga, morate da priznate da ovaj režiser zaslužuje poštovanje zbog spremnosti da eksperimentiše sa temama, stilovima i žanrovima. Soderberg u svaki projekat uskače trupačke, bezglavo entuzijastičan da se poigra na novim poljima. Nažalost, eksperimentalna priroda nije ga uvijek dovodila do dobrih rezultata.
Soderberg je, kao po nepisanom pravilu, uvijek snimao slabije filmove kad bi postajao zainteresovaniji za tehničku stranu filmskog pokusa, umjesto za glavne likove. Njegov novi projekat, šestodjelna mini-serija „Mozaik“ („Mosaic“), tipičan je primjer Soderbergovih najsuvljih radova bez ikakve topline, žustrine i srca.
Mobilna aplikacijaPrije nego što pređemo na priču o linearnoj verziji „Mozaika“, koja je nedavno emitovana na TV HBO, važno je pomenuti začetak ovog projekta.
Soderberg je prije nekoliko mjeseci lansirao mini-seriju preko interaktivne mobilne aplikacije. Na njoj je ponudio gledaocima unikatno, osmočasovno iskustvo. Svaki korisnik aplikacije može da bira kojim će redom, odnosno iz ugla kog protagoniste serije će pratiti priču o ubistvu ugledne književnice i ilustratorke za djecu Olivije Lejk (Šeron Stoun).
Neko je možda počeo da gleda kroz oči ubijene, nastavio iz ugla policajca, pa se prešaltao na pogled sestre čovjeka koji je optužen za ubistvo, dok su drugi išli obrnutim redosljedom. Soderberg je ovakvim pristupom proceduralcu opravdao naziv serije, jer svaki gledalac gradi jedinstven mozaik od tragova koje je otkrio razmotavajući misteriju.Ljubiteljima Milorada Pavića i njemu sličnih pisaca sigurno je već probuđena želja da probaju aplikaciju. Ona zaista zvuči zanimljivo na papiru, ako ostavimo po strani činjenicu da je gledanje filmova i serija na sitnim mobilnim uređajima čista travestija. I „sitnicu“ da ljudi sa naših prostora nikako ne mogu lično da isprobaju njen kvalitet, budući da je aplikacija dostupna samo na teritoriji SAD-a.
Ocjena kritičaraZbog tehničke nemogućnosti da kušamo Soderbergov eksperiment bili smo osuđeni samo na linearnu verziju serije koju je režiser izmontirao od materijala snimljenog za aplikaciju. Ne možemo da uporedimo razliku, ali američki kritičari su mogli. Većina njih, kao ni naša redakcija, nije oduševljena linearnim formatom serije, tim prije ako su se prethodno prepustili interaktivnom iskustvu sa aplikacijom za koju kažu da ima mnogo više kreativne snage od verzije prikazane na TV HBO.
Elem, da se vratimo na linearnu verziju. Sjećate li se čuvene epizode u kojoj beskrajno pospani Tom, da bi ostao budan i uvrebao Džerija, prvo lijepi kapke selotejpom, a onda postavlja šibice da mu ih pridržavaju? Moraćete da posegnete za istim pomagalima ako ste baš toliki mazohisti, da pogledate Soderbergovu mini-seriju do kraja. Prosto vam dođe da viknete: „Hej, Soderberže, ovo je televizija! Mrdni se malo, golaću.“
Aktivni smor„Mozaik“ je serija bez imalo vreline. Možda neke TV priče o razotkrivanju ubistava mogu da profitiraju od sporog, suhog, hladnokrvnog ritma, ali ne i ova. Soderbergov projekat pretvoren je u aktivni smor najviše zbog beskonačno dosadnog scenarija Eda Solomona koji na momente potpuno ubija interesovanje za likove.
Najzanimljiviji lik je apsolutno policajac Nejt (sjajni Devin Ratri), koji donosi nekoliko lijepih, emotivnih momenata u drugoj polovini.Tu i tamo zablista neka minijatura sjajne Šeron Stoun, za koju ćete pomisliti kako bi morala malo više da se angažuje u TV projektima. Zanimljiv je i njen najbolji prijatelj, simpatični gej kog šarmantno igra Pol Reubens. No, Stoun i on pojavljuju se vrlo kratko, nedovoljno da ubrizgaju prijeko potrebnu energiju u serijal.
Šteta je što ne možemo da probamo aplikaciju „Mozaik“ koja zvuči uzbudljivije, makar u teoriji. Koliko god linearna verzija bila loše skockana, njena priča je posebna zbog toga što nijedan od glavnih likova ne zna ko je ubio književnicu, a jedan od njih čak sumnja da je krivac za njenu smrt i misli da je se ne sjeća zbog pijanstva.Možda je Soderberg u interaktivnom obliku serijala uspio da se efektno poigra temom sjećanja i krivice. U linernom „Mozaiku“ definitivno nije. Što bi rekli braća Ameri, ovo je običan „snore fest“ ili po naški - posijelo za hrkanje.
M. I.
