Bilo mi je suđeno nešto veće, važnije od ljudskog života. Ali ono što te spasi u borbi može da te usmrti kod kuće - pjeva Meri Gautje u pjesmi „Soldiering On“ na novoj ploči „Rifles & Rosary Beads“. I odmah vam je savršeno jasno zbog čega je baš ova muzičarka iz Nju Orleansa morala da napiše i odsvira najbolji niz pjesama o ratnim veteranima.
Činjenica: Meri Gautje, veteranka folk roka iz Nju Orleansa, najbolja je pjesnikinja američke muzike već dvije decenije. To su riječi, između ostalih, Boba Dilana i Toma Vejtsa.
Dosljedna istini
Gautje je izgradila reputaciju beskrajnom dosljednošću istini, traženju mjere i preciznosti u izražavanju. Da nije pjesnikinja, sasvim sigurno bila bi neka beskrajno pedantna matematičarka, u čijim računima je svijet demistifikovan do posljednje decimale.
Album „Rifles & Rosary Beads“ nastao je u okviru podrške američkim vojnim veteranima. Svake godine više od 30 povratnika iz rata oduzme sebi život. U projektu je do sada producirano više od 400 pjesama. Jedanaest numera iza kojih je stala Meri Gautje su mnogo više od melema za rane emotivno i fizički ranjenih vojnika.
- A ko će brinuti o onima što brinu o onima koji su pošli u rat? Tu je minsko polje u dnevnoj sobi i geleri od jaja po podu - izgovara Meri, praćena gitarom u pjesmi „The War After The War“, koja najočiglednije govori o posttraumatskom stresu.
Kompleksna studija
Ipak, ključna pjesma albuma je „Bullet Holes In The Sky“ u kojoj je svečana parada dobrodošlice za veterane obojena gorkim razočaranjem: „Zahvaliće mi na službi, mahati malim zastavama, pomoliti se nedjeljom - i poslati me ponovo u rat“.
Poslije ove pjesme dobijate osjećaj kako je ova kolekcija od 11 pjesama debelo prevazišla primarnu namjenu. „Rifles & Rosary Beads“ je mnogo više. Ovo je kompleksna studija američke sadašnjice i licemjerne kolektivne svijesti. Meri Gautje ne štedi ni sebe, ni druge. Spremna je da stane pred nišan najmoćnije automatske puške u rukama očajnika koji žali zbog toga što nije poginuo sa drugovima.
Dok rijetki, tupi bubanj reže melodiju poput propelera vojnog holikoptera, jedina opcija je isticanje bijele zastave kolektivne krivice. Ljudski je, makar ovim mučnim, ali prelijepim pjesmama, stidom zapaliti obraze pred svim očajnicima ovog modernog vremena. S. S.
Ocjena: 86/100
FOTO: marygauthier.com
