Piše: mr Boris BANJEVIĆ
Skladan psiho-fizički razvoj djece je roditeljima osnovni cilj, čije ostvarenje je glavni preduslov za kasnije uspješno obavljanje mnogih važnih životnih funkcija. Ukoliko pođemo od stare latinske izreke: „Mens sana in corpore sano-U zdravom tijelu zdrav duh“, ne treba trošiti puno riječi, kako bi se objasnio značaj pravilnog tjelesnog odrastanja kod djece i omladine.
Kao logično pitanje se nameće sljedeće: Koje su to komponente pravilnog tjelesnog sazrijevanja djeteta? Kao jedino ispravan odgovor navodim primarnu komponentu: PRAVILNA POSTURA, tj. PRAVILNO TJELESNO DRŽANJE. Iz nje proizilaze i ostale: motorička, funkcionalna, psihološka, pedagoška, sociološka i radna. Dakle dijete, koje ima pravilno tjelesno držanje, po pravilu ima razvijene antropomotoričke sposobnosti, funkcionalne karakteristike koje se ogledaju u skladnom odnosu i funkcionisanju organa i organskih sistema, psihološki je stabilno-tj. ima povećanu koncentraciju i emocionalno rasterećenje, stvara zdrave životne navike, ima poboljšanu radnu disciplinu i povećanu toleranciju u međuljudskim odnosima i produktivnost rada mu je iznad definisanog prosjeka. Znači, da je pravilno tjelesno držanje osnovni preduslov pravilnog tjelesnog sazrijevanja.
Da bi se obezbijedilo pravilno tjelesno držanje kod djece, potrebno je djelovati u smislu poznavanja simplifikacije nekoliko značajnih okolnosti. Ta međuzavisnost je predstavljena kao odnos: ONTOGENETSKI RAZVOJ-KRETANJE-SOCIJALNA INTERAKCIJA.
Čovjek je kroz biološki razvoj svoje vrste postepeno evoluirao od poluuspravnog stava na dvonožni i najzad se uspravio. Ta faza razvoja trajala je hiljadama godina. Pa ipak taj uspravan stav je najmlađa tekovina u prirodi, koja ni do današnjeg dana nije završena, nego se sa rođenjem svakog djeteta naknadno javlja, tj. nastavlja, i čovjek mora kroz svoj individualni razvoj (ontogenezu), ponovo da je stiče i da joj se prilagođava. Ukoliko uz ovaj stav antropologa, dodamo i negativno djelovanje mnogobrojnih činilaca naučno-tehnološke revolucije, onda je jasno da borba čovjeka za očuvanjem uspravnog položaja, tj. za pravilnim držanjem tijela, mora biti kontinuirana i naučno zakonomjerna.
Prvi periodi kada može doći do krivljenja kičme i narušavanja statike stopala su periodi nošenja i uspravljanja djeteta. Uspravljanje i stajanje djeteta rezultat je individualnog biološkog sazrijevanja, posebno nervnog sistema i potpornog tkiva.
Roditeljski savjet 1: Voditi računa o pravilnom držanju djeteta prilikom nošenja i dojenja. Prilikom nošenja ne dozvoliti disbalans položaja kukova, koji će usloviti iskrivljenje kičmenog stuba. Prilikom dojenja ne dozvoliti preveliko naginjanje djeteta ka grudima, uz istovremeno prebacivanje ruke preko majčinog ramena, jer će se u takvim okolnostima vanjski dio trupa djeteta naginjati ka podignutoj karlici iziskujući dvostruko iskrivljenje kičmenog stuba.
Roditeljski savjet 2: Ne forsirati rano uspravljanje djeteta. Dijete u svakom prirodnom položaju mora provesti određeni vremenski period, kako bi se adaptiralo na novonastale promjene, tj. kako bi ojačalo svoju muskulaturu. Ukoliko dijete prerano uspravite, snosite rizik povećavanja fizioloških krivina kičmenog stuba, te narušavanja njegove statike i dinamike kod djeteta. Takođe, prerano uspravljanje negativno utiče i na donje udove i stopala. Da bi se ovi procesi spriječili, neophodno je ispoštovati zakonomjernosti sazrijevanja organizma, tj. dijete prepustiti prirodnom biološkom toku uspravljanja.
Roditeljski savjet 3: Kada se dijete uspravi, voditi računa o sljedećem: raspoređivanje težine tijela ravnomjerno na obje noge kako bi se izbjegla asimetrična opterećenja, a ujedno pravilno angažovala trbušna i leđna muskulatura u održavanju stava. U ovom periodu je potrebno stalno pratiti tjelesni status, pri čemu se koriste odgovarajući testovi posmatranja i mjerenja, kojima se kontroliše držanje i nagib glave i stepen pokretljivosti kičmenog stuba i kukova.
Period polaska djeteta u školu je drugi kritični period, koji predstavlja presudnu fazu u razvoju djeteta. Smanjenje fizičke aktivnosti uslovljava niz negativnih promjena koje se dešavaju u funkcionisanju organizma djeteta, a koje u krajnjem dovode do narušavanja pravilnog držanja tijela.
Roditeljski savjet 4: Djetetu u toku prve dvije godine školovanja nositi đačku torbu, ukoliko ista nije rasterećena u smislu da se dio knjiga i pribora nalazi u školskoj učionici. Torba da bude sa dva podesiva remena, pozadi čvrsta sa uloženim dijelom tankog sunđerastog sloja koji bi prilikom nošenja trebao da se prostire uzdužno, neposredno uz bočne ivice kičmenog stuba. Birati torbu koja je urađena od lakših materijala, a opet da zadovolji navedene standarde. Prilikom spremanja knjiga obratiti pažnju da dijete ne nosi i dio knjiga i pribora koji nijesu predviđeni za taj dan, što se nerijetko dešava. U konačnom, težina torbe ne smije biti veća od 10% tjelesne težine djeteta. (Autor je profesor fizičkog vaspitanja) (Nastavak sjutra)
