Da je zaista tako, vidjelo se na premijeri odigranoj u snijegom zavejanom Cetinju, jer publika je došla u svoje pozorište ne mareći za puteve do njega i aplauzom nagradila Apartman Savoju. Predstava je nastala po dramskom predlošku dvije forme, kratke priče Punktiranje duše, Marije Čolpe i jednočinke Apartman Savoja, Sandre Vujović, koje je reditelj Slobodan Milatović znalački stopio u priču odigranu na sceni Zetskog doma.
“Želio sam da napravim jednu lijepu klasičnu predstavu, što nije moj običaj, to je van mog stila. Ovaj komad se ogleda u glumačkoj igri, u dramaturškom pristupu, u dramaturgiji svijetla, kome sam posvetio baš veliku pažnju. Najveći zadatak mi je bio spojiti dvije priče, likove prespojiti jedne u druge”, rekao je Slobodan Milatović, reditelj komada, koji potpisuje takođe adaptaciju i scenografiju.
Marija Čolpa koja je napisala tekst „Punktiranje duše“, rekla je da ovo nije istorijski, već postdramski komad, te da je ona pokušala objasniti da dobročinstvo Jelene Savojske dolazi usljed velike boli, zbog preranog gubitka sestre Sofije koja je umrla u Vlaškoj crkvi na Cetinju.
“U trenutku krštenja, Sofija je umrla, i kako je ona punila dobročinstvom tu rupu, taj jedan beskraj od boli, za svojom tek rođenom sestrom, tako je punila sve one ljude koji nijesu imali, davala i kada nije imala. Moj okidač je bio u tom dijelu biografije. U mojoj glavi to je bilo opravdanje , to samo dijete može da osjeti na jedan podsvjestan način. Mi smo puni nekih lažnih istorija, argumenata koje izvlačimo iz naftalina, ljudi su siti toga. Međutim ovoga nisu, ovo ne znaju, ovo smo mi. Ovo nije istorijski diskurs dramske zabave gdje govorimo o Jeleni i tome koliko ju je volio Vitorio Emanuele. Ovo je podsjećanje da mi ništa ne znamo o nama. Ovo je jedan lijep način. Nije rijaliti koji prenosimo u teatar, to ne smijemo raditi. Ipak kada ljudi dožive katarzu, to je neprocjenjivo, onda dovedu i svoju djecu, i svaki put nešto novo dožive. Pozorište postoji zbog ljudi koji su bili večeras ovdje, onih koji će biti tu sjutra”, rekla je Marija Čolpa nakon premijere.
Predstavu o našem odnosu prema tradiciji i odnosu onoga što je bilo i što jeste danas, kako je kazao reditelj , kao i publika razgovarajući nakon premijere, uokvirili su glumci. Miloš Pejović, Momčilo Momo Pićurić i Ana Vučković tumačili su dvije uloge. Ana je igrala savremenu djevojku Lenu i kraljicu Jelenu.
“Večeras sam zadovoljna zato što sam osjetila da je publika baš sve pratila. Srećna sam jer smo sačuvali ono što je u bivstvu istinsko i stvarno pozorište, nešto što je iskreno i mislim da je to publika osjetila. To je najbitnije. Da se osjeti iskrenost i da se osjeti nešto što predstavlja pozorište, što je kod nas konačno pozorište. Ova predstava je kao da se odjednom desi neka pjesma i to nije svakidašnje. Sklopile su se kockice. I mi smo bili iskreni, puni onog najljepšeg, nečeg za čim teatar danas žudi . Meni nije bilo teško odigrati dva lika. To je vrijeme u kome danas živim, to su generacije koje posmatram i donekle razumijem. Ipak, žao mi je što odbacujemo tradiciju i nekadašnje vrijednosti”, rekla je Ana Vučković.
“ Najvažnije mi je bilo to što smo djelovali kao škvadra, bilo je neke radosti, truda naravno. Premijera govori da danas ne možemo samo govoriti o rediteljskom pozorištu, o značaju dramaturgije, o značaju teksta. Sve se to podrazumijeva, ali pozorište ne može bez glumaca, u to ste se danas uvjerili. Oni su pobijedili i tekst i režiju i dramaturgiju. Ovo je njihovo veče, ovo je u slavu glumaca. Ovaj snijeg što večeras pada na Cetinju- pada da bi bio što veći praznik glume. Ovo troje glumaca su me iznenadili. Oni su uzeli sve u svoje ruke, vidjeli ste po reakcijama publike, tu nema prevare”, kazao je dramaturg predstave Božo Koprivica.
Apartman Savoja, to je što jeste i zbog upečatljivog svjetla Danila Pečara, muzike koju na violini izvodi Vili Ferdinandi i kostima Blagoja Micevskog. Nakon ovako uobličene priče na sceni Zetskog doma, priča o Jeleni , o kojoj crnogorska šira javnost malo zna, dobija nove obrise.
“Bavili smo se Jelenom Savojskom i našim odnosom prema njoj danas. S jedne strane ovo je kritika našeg današnjeg odnosa prema sopstvenoj kulturnoj baštini i nadam se da će se to u budućnosti promijeniti. S druge strane probali smo da prodremo u njenu dušu i shvatimo zašto je ona bila takva kakva je, a bila je veliki humanista i altruista i možda jedna od najznačajnijih figura u Crnoj Gori”, kazala je Sandra Vujović.
Tekstovi Sandre Vujović i Marije Čolpe izabrani su u konkurenciji radova 20 crnogorskih mladih stvaralaca, a nastali su u okviru radionica pisanja i zajedničkog stvaranja koje su vodili pisci Ljubomir Đurković i Ognjen Spahić, u okviru projekta “ EU Collective plays!”, podržanog od strane programa EU Kreativna Evropa. Ovaj komad biće ponovo izveden na Svjetski dan pozorišta, 27. marta.
