Kendrik Lamar možda nije najveća faca, ali jeste svojevrsni hegemon, trendseter repa u drugoj polovini ove decenije. Zbog toga je interesovanje publike uoči izlaska soundtracka „Black Panther: The Album“ bilo gotovo isto kao uoči premijere istoimene Marvelove hitčine.
Izuzetan preduzetnik
Rijetki su primjeri ovakvog preplitanja filmske umjetnosti i muzike. Još rjeđi su oni koji su zaista opravdali toliku pažnju, intenzivan i dug publicitet, za što u engleskom jeziku postoji savršena riječ – „hype“. Muzika koju je polubožanski francuski elektro duo Daft Punk potpisao za film „Tron: Legacy“ 2010. godine jeste savršen, vjerovatno i posljednji primjer. Makar do „Crnog pantera“.
Glavni baja hip-hopa je prije svega izuzetan preduzetnik. Album, na kom Lamar sarađuje sa zvijezdama kao što su SZA, Vins Stejpls, The Weeknd i Džejms Blejk, bombastično je najvaljivan mjesecima.
I ovaj Marvelov film je vrhunski preduzetnički poduhvat u industriji - kroz sinergiju izuzetnih afroameričkih glumaca, filmadžija, muzičara i režisera. To nije ni prvi superherojski film sa tamnoputim herojem, ali u najavi jeste onaj koji jasno i ciljano artikuliše aktuelni afroamerički momenat.
Vješt potpis
Lamar je bio svjestan kako su mu potrebni gargantuanski hitovi, kao osnova bez koje cijela priča o Crnom panteru ne bi mogla da bude zaokružena. I zaista, „All The Stars“, saradnja sa SZA koja otvara album, a posebno „Pray For Me“, fantastični i neočekivani The Weeknd, jesu pjesme koje ćete sigurno čuti stotinu puta ove godine. Sa potencijalom da neko konačno skrajne Dua Lipu sa svih javnih razglasa - od samoposluge i butika, do stadionske zabave na poluvremenu.
Mnogo bitnije je ono što je Lamar ostavio, kao jasan autorski potpis i vještinu da osmisli nešto nepredvidljivo, zabavno i izuzetno pametno, poput pjesme „King's Dead“. Pjesma posvećena jednom od filmskih antiheroja je u suštini poput dvije različite muzičke teme, koju neprimjetno spaja neočekivan klavirski momenat soul ikone Džejmsa Blejka.
Opravdani cinizam
Tek nekoliko lošijih momenata, poput pjesme „Opps“ Vinsa Stejplsa, ne umanjuju opšti utisak. Lamar je uspio da u 14 pjesama skladno uklopi, prije svega geografski, izuzetno udaljene djelove nasljeđa muzike tamnoputih. Od Afrike do Kariba, od memljive Luizijane do industrijski hladnog Detroita, od Istočne do Zapadne obale... I konačno, od za rep ,,zlatnih“ ranih devedesetih do ove, potencijalno nove velike ere hip-hopa.
Velika zvijezda je željela i ciljala superherojski film za ovakav projekat, upravo želeći da opravda - sebe. Vrišteću individualnost, beskrajni cinizam prema svim kolektivima, oslikane u prethodna dva vrhunska albuma za kojima ovaj kvalitetom ne kaska pretjerano. Nakon ove ploče, vrlo je jasno kome pripada Kendrik Lamar i koga je spreman da brani.
S. S.
Ocjena: 79/100
FOTO: genius.com
