ZGRABI
FILM
Iako su Oskari sedmicama u apsolutnom fokusu vaskolike javnosti, preskočiću. Navešću samo nekoliko ostvarenja koja su ostavila poseban utisak na mene posljednjih godina.
Tu su „Dreams“ - jedan od posljednjih projekata Akire Kurosave, „Wild Strawberries“ Ingmara Bergmana, zbog pokušaja da otkrije gdje su vrata djetinjstva i „Mishima: Life in Four Chapters“ - biografska drama o japanskom književniku Jukiju Mišimi.
Preporučujem i „The Day the Earth Stood Still“, naučno-fanastičnu dramu, ali nikako rimejk, već Mudrijev biser iz 1951. godine. Zatim, izdvajam Džarmušovu komediju „Night on Earth“, kojoj se uvijek treba vraćati makar zbog monologa Roberta Beninjija, i Vendersovo remek-djelo „Wings of Desire“.
Treba pomenuti i komšiju Mađara, Belu Tara, uz art film „Satantango“, vjerovatno najbolju vizuelnu katarzu koju ćete dobiti od filmske industrije.
Što god gledali od Vudija Alena, Luisa Bunjuela, Andreja Tarkovskog, Hajaa Mijazakija, Sergeja Ajzenštajna, Federika Felinija, Miloša Formana, Romana Polanskog i neizostavnog Kventina Tarantina – (vjerovatno) nećete pogriješiti.
TV
Televizor sam izbacio iz kuće prije dvije godine. Serije kojima se vraćam su „Blackadder“, „Fawlty Towers“, „3rd Rock From The Sun“, „'Allo 'Allo“ i „My Name is Earl“, vjerovatno zbog osjećaja neopterećenosti koji evocira djetinjstvo.
Posljednjih godina, pažnju su mi privukle: „Vinyl“, „Stranger Things“, „Deuce“, „Rick and Morty“, „Firefly“ i „Westworld“.
MUZIKA
Uz muziku provodim makar 13 sati dnevno, što kolege na poslu ne čini najsrećnijim ljudima na svijetu. Bend koji definitivno vraća u sedamdesete, iako još nema dovoljno slušalaca, jeste Dream Machine, naročito zbog albuma „The Illusion“, ali i oštrog jezika pjevačice kojim razbija uvjerenja „modernih ljevičara“. Za ljubitelje malo tvrđeg zvuka, još jedan manje poznat biser - obratite pažnju na njemački bend Kadavar.
Pjesme „The Healing“ mladog „Hendriksa“ Gerija Klarka Džuniora, „Iron Sky“ Paola Nutinija i flojdovska „Hate & Love“ Kivanuke treba da budu na top listama posljednjih godina, ali ovo nije vrijeme za muziku.
Umjesto nabrajanja muzičara i bendova, treba izdvojiti nekoliko pjesama kojima opcija „repeat“ ne bi mogla naškoditi ni nakon 24 časa. To su: „New Dawn Fades“ benda Joy Division, nevjerovatan instrumental „Marooned“ Pink Floyda, „Enjoy the Ride“ benda Morcheeba, „Albatross“ i „The Chain“ grupe Fleetwood Mac, „Bron Y Ur Stomp“ Led Zeppelina i živa verzija „Goya“ u izvođenju The Kilimanjaro Darkjazz Ensemble.
Na kraju, nije da se i kod nas ne radi. Izdvojiću bend koji mi je baš legao - Parampaščad i pjesme „Kilometri“ i „Komadi“. Glembajevi se rijetko jave, ali Vitova „Drumovi će poželjet ludaka“ ostaje za buduće generacije.
Kod komšija, Nikola Vranjković, sjajan album „Veronautika“ koji će predstaviti podgoričkoj publici 18. i 19. marta u KIC-u „Budo Tomović“. Beogradski šugejz bend Bitipatibiti poklonio je biser svim pravim ušima, album „Lešnici divlji“. Valjda ih uskoro čujemo i u Crnoj Gori.
Ne mogu da izostavim ni jedan od najboljih regionalnih albuma u posljednjih 20 godina. To je „Plan B“ iz 2004. hrvatske grupe Yammat, koja još stvara, ali u drugačijem sastavu. Za entuzijaste, posljednji koncert grupe EKV, iz nejasnog razloga nazvan „Krug“.
ZAOBIĐI
FILM
Sve holivudske blokbastere posljednjih nekoliko godina.
TV
Ako baš morate da gledate, izbjegnite makar zadovoljenje voajerskih nagona koji podrazumijevaju praćenje višemjesečnih grupnjaka izvjesnih oblika života, okupljenih oko iste misije. Treba pobjeći i od domaćih političkih rijalitija, osim ako nemate problem sa digestivnim traktom.
MUZIKA
Zvučni zapis posljednjeg Sinanovog koncerta na Tašmajdanu. Pričaju da je onaj iz 2008. malo remek-djelo. Što bi rekao Vudi Alen: „Ne mogu predugo da slušam Vagnera. Odmah dobijem poriv da osvojim Poljsku“. Nakon ovog koncerta, možda poželite da krenete na Dubrovnik.
FOTO: Privatna arhiva / janusfilms.com / metalship.org
