Najkraći i najprecizniji opis filma „Pacific Rim“ glasi: trogodišnji Giljermo del Toro napunio je kadu, uskočio unutra i počeo da se igra sa gumenim dinosaurusima i robotima. U prvom dijelu priče o ljudima koji su sagradili čudovišta (džinovski roboti Jegeri) da bi se odbranili od čudovišta (godzilasti vanzemaljci Kaidžui) veliki gradovi kao što su San Francisko i Hong Kong pretvoreni su poligone, a okeani u bazene za igru. Del Torov vizuelni spektakl oduvao je sve ostale blokbastere tog ljeta gospodnjeg 2013, iako je „Pacific Rim“ imao ozbiljnih mana – tanak scenario, robotski programirane likove i gomilu klišea o herojima koji otkazuju apokalipsu.
Prč i propalitet
Nakon što je Del Toro postao previše zauzet osvajanjem Oskara za „The Shape of Water“, vrući krompir „Pacific Rim: Uprising“ pao je u ruke Stivena S. Denajta. Filmski producent i TV režiser dobio je priliku za debi na velikom platnu, a Giljermo je ostao koproducent i koscenarista. Vjerovali ili ne, Denajt je uspio da snimi simpatičan film. Ipak, to ne znači da „Uprising“ ne boluje od sličnih boljki kao Del Torov original.
Priča je nastavljena deset godina nakon uspješne odbrane Zemlje od napada Kaidžua. Umjesto Stakera Pentekosta (šarmantni Idris Elba), koji je herojski poginuo u velikom okršaju, prati njegovog sina Džejka (zvijezda franšize „Star Wars“ Džon Boega).
Pogađate, Pentekost mlađi nije toliko zagrijan za spasavanje svijeta kao stariji, niti je oduševljen legendom koja okružuje njegovog oca. Više voli da šibicari i zarađuje prodajući ukradene djelove Jegera na crnom tržištu. Pogađate opet, mali propalitet je ipak preveliki talenat da bi ga vlada ostavila na miru. Pod prijetnjom da će biti uhapšen, Džejk pristaje da se vrati u službu i podučava svježe kadete među kojima je talentovana, ali previše prčasta tinejdžerka Amara (Kajli Spani). E, tu stvar počinje da se lomi... Prije nego što ste rekli „Sajber Atina“, Kaidžui su se vratili u grad - ikrljačina je počela.
Skockane borbe
Gledaoci koji su očekivali nešto pametnije od prvog dijela, mogli su, isto tako, da poruče votku u jeftinom baru i čude se kad dobiju „neksanku“ umjesto skupe „ruskinje“. Velika, bučna tuča robota i vanzemaljaca – to je sve što iko može da traži od „Pacific Rima“. Nakon što je Del Toro prepustio režiju drugom, dobro je što nijesmo dobili još veću šklopociju.
Kad se sve sabere, „Uprising“ je odličan kakav je mogao da bude. Grandiozne scene borbe izgledaju bolje nego ikada, naročito zbog toga što je Denajt snimio borbe Jegera i Kaidžua pod dnevnom svjetlošću. Većina akcionih sekvenci skockana je zapanjujuće dobro.
Takođe, drugi dio je znatno kraći i dinamičniji – ne ostavlja bez previše mjesta za melodramatične govorancije protagonista. Opet, taman kad vas akcija ostavi bez daha, Džejk Pentekost i ekipa upropaste sve čim progovoresvodeći odličnu SF akciju na primamljivu visokobudžetnu reklamu za akcione igračke za djecu do devet godina.
Kopije i originali
Bojega djeluje simpatično i vrcavo na početku, ali ne može da se uporedi sa Idrisom Elbom iz prvog dijela. Kada je najbolji pomalo vuče naHana iz „Star Warsa“, ali onda izaziva transfer blama usiljenim forama, pretvarajući oči u doboše za tombolu.
Skot Istvud, koji igra Nejta, proizvodi samo jedan izraz lica, pa djeluje kao da se pokvario. Kajli Spani je supersimpatična kao Amara, ali njen lik je samo kopija „čuvene“ Mako Mori koja nije previše zablistala ni u prvom dijelu. Za nabrajanje ostalih likova potrebna je makar još jedna stranica Objektiva, ali ne vrijedi ih pominjati jer su poslužili samo kao kopče za povezivanje vrlo labavih događaja.
Denajt je malo smanjio doživljaj sa umetanjem „dirljivih“ ličnih priča protagonista i više se fokusirao na eksplozije nego na objašnjavanja. Ipak, nije uspio da ispravi Del Torove propuste iz prvog dijela i zada nam emotivni udarac. Niko ne može da se veže za likove koji ne služe ničemu drugom osim da spriječe apokalipsu za koju se unaprijed zna da se neće dogoditi.
Možda bismo mogli malo da obustavimo obigravanje oko spašavanja svijeta i pobrinemo se da se koji matračni lik sačuva od stereotipa. Možda, možda. Osim ako ne želimo da „Pacific Rim“ bude franšiza bez mozga koju će da vole samo djeca željna samo dobre akcije na velikom platnu.
Ocjena: 5,7/10
Režija: Stiven S. Denajt
Uloge: Džon Bojega, Skot Istvud, Kajli Spani, Barn Gorman, Čarli Dej, Tijan Džing
Trajanje: 111 min
