Taj čovjek koji je osmišljavao početke televizije i cijeloga života branio tezu da televizija treba da bude sredstvo za buđenje svijesti, tajnu svog rođenja na Cetinju možda i nije sa sobom ponio u grob 18. aprila 1990. u Parizu. Postoje indicije da se kao Crnogorac prezivao Njegović.
Životna priča Frederika Rosifa dostojna je 20. vijeka. Rođenje u prijestonici kraljevine koja je Prvi svjetski rat, mada je ratovala na pobjedičkoj stranici, ispratila nestankom sa političke mape Evrope čiji je duh nastojala u sebi utemeljiti naporima prosvijećenih vladara, školovanje u centru svijeta kakav danas poznajemo u Rimu, odbrana s životom skopčana i nestanak u moru ljudi koje nemilosrdno mrvi žrvanj Drugoga svjetskog rata, novi identitet i velika djela.
Nominacija za Oskara, BAFTA nagrada, status pionira televizijskog stvaralaštva, intervju sa najznačajnijim ličnostima druge polovine prošlog vijeka, otkriće Vangelisa... Dovoljno za vječnost.
NOVA SAZNANJA
Ko su roditelji Frederika Rosifa, kako su stigli i nestali na Cetinju i crnogorski identitet najpoznatijeg nepoznatog Crnogorca za sada je enigma. Novi i jedini trag upućuje na prezime Njegović. Otkrio ga je nekadašnji kontraobavještajac Petar Mišović. Pažnju nekadašnjeg šefa jugoslovenske Službe državne bezbjednosti ličnost Frederika Rosifa privukla je u vrijeme inicijative o Cetinjskom bijenalu kao događaju tematski posvećenom Frederiku Rosifu.
S razlogom, njegove veze sa francuskom kulturom su duboke. Okušao se i kao prevodilac lijepe književnosti s frankofonog područja, do perfekcije poznaje istoriju umjetnosti na tlu Francuske... I uporan je tragač. - Bilo mi je neshvatljivo da je tako značajan čovjek rođen na Cetinju, a da o njemu ne znamo ništa. Ubrzo sam shvatio zašto ne znamo! Zbog skromnosti ili želje da sve što je prethodilo dolasku u Francusku ostane tajna, Rosif nikada javno nije iznosio podatke o svom porijeklu. Njegova zvanična biografija je štura.
Gdje god krenete tu je desetak elementarnih podataka - kaže Mišović. Tragajući, nakon sedam godina, on je ipak došao do podatka koji bi nekom ozbiljnom istraživaču cetinjskih arhivalija mogao pomoći da riješi enigmu crnogorskog porijekla Frederika Rosifa. Tokom naše posjete Đenovićima, gdje je danas nastanjen, Mišović je Pobjedi ustupio jednu razglednicu s motivima Pikadili cirkusa koju mu je u maju 2002. uputila njegova porodična prijateljica Mira Grujičić-Popović. Na poleđini dopisnice stoji: „Dragi Petre, razgovarala sam sa Mišelom Bratičevićem o Frederiku Rosifu.
On je prije dvadesetak godina profesionalno sarađivao sa njim. Rosif mu je rekao da se prezivao Njegović. Imena se Mišel ne sjeća. Neđe se u Crnoj Gori raspitivao i stari su mu rekli da su to prezime davali nahodima (što ne mora da je u ovom slučaju tako)“... Po prirodi čovjek s lijepo izgrađenim osjećajem mjere, Mišović kaže da je to podatak koji treba provjeriti i ne smatra ga konačnim odgovorom na decenijama trajnu enigmu. -Traži to puno strpljenja i dobre volje. Dug je put. Puno sreće želim budućim istraživačima – poručuje Mišović.
PISMA GOVORE
U Crnoj Gori, kada je istraživanje misterija njene povijesti u pitanju, svi putevi vode na Cetinje. U crnogorskoj prijestonici živi i radi seriozni istoričar crnogorskog teatra i kulture Luka I. Milunović. Na pitanje što zna o Frederiku Rosifu, on kaže da zna ono što je saznao na podsticaj čuvenog profesora Ratka Đurovića koji se u jednom periodu života bavio tajnom crnogorskog identiteta slavnog francuskog sineaste. Ratka Đurovića upoznao je u vrijeme završetka radova na obnovi Zetskog doma od posljedica zemljotresa. Pominjući ga i danas sa osjećanjem dubokog poštovanja i blagodarnosti on nas upućuje na svoju prepisku sa Đurovićem koju je objavio je u časopisu Lingva Montenegrina (broj 8). Taj epistolarij sadrži telegrafski sažeta uputstva koja je, pokušavajući da sazna nešto više o rođenju Frederika Rosifa, Đurović dao Milunoviću.
- Prema knjizi „Ko je ko u Francuskoj“ rođen je 16. II 1922. na Cetinju. U knjizi „Prezimena u Francuskoj“ Rosif je jevrejsko prezime (Aškenazi). Sva je prilika da je vanbračno dijete. Knjige Osnovne škole. Knjige Krštenih. Možda je došla neka pogrešnica iz Dubrovnika i rodila na Cetinju. U Dubrovniku je u to vrijeme bilo dosta Jevreja. Vjerovatno ga je neko usvojio. Možda se kasnije nazvao Rosif, a do tada je imao naše prezime. Vidjeti 1912. i 1922. jer je diplomirao u Rimu matematiku prije 1941. Znači bliže je 1912 - precizirao je tada Đurović. Milunović se prihvatio posla. Nije našao ništa što bi navelo na zaključak da je slavni reditelj kao Frederik Rosif rođen 16. februara 1922.
- Kako sam Vam obećao u toku našeg razgovora u Beogradu, pregledao sam knjige rođenih u opštini Cetinje za godišta 1912–1922, i to 1912. i 1922. čitava godišta, a 1913– 1921. za period januar–mart. Naravno, posebno sam vodio računa o datumu 16. II, odnosno 29. II tj. 1. III, ako je ovaj datum preveden sa starog kalendara, odnosno 3. II, ako je datum dobijen prevođenjem na stari (Julijanski) kalendar.
Nijesam našao da je u ovom periodu rođeno (uvedeno u knjige, tj. kršteno) dijete sa prezimenom Rosif, a takođe ne ni sa prezimenima Ružić, Rosić ili slično. Čak je i ime majke Ruža veoma rijetko. Našao sam ga, recimo i to, samo jedanput u toku 1912. godine. Napominjem da sam sa posebnom pažnjom pogledao vanbračno rođenu djecu, a naročito za vrijeme okupacije 1916-1918. Nijesam našao da je neko vanbračno dijete rođeno (uvedeno u knjige -kršteno) navedenih datuma. Možda se ipak iza imena kog od ove djece krije budući režiser, ali to bi sada, na osnovu raspoloživih podataka bilo veoma teško pretpostavljati. Valjalo bi se zainteresovati za sudbine skoro sve te djece, što bi s obzirom na delikatnost i obim bio zaista dugotrajan posao.
Iskreno mi je žao što nijesam uspio značajnije pomoći da se napravi korak ka utvrđivanju identiteta Frederika Rosifa. Po datumima na koje sam posebno obraćao pažnju vidite da mi je Cuca predao zabilješke, koje ste mi uputili. Srdačno Vas pozdravljam i ostajem spreman da Vam i dalje budem na ruci - navodi se u tom pismu Luke Milunovića koje je sa Cetinja, na adresu profesora Đurovića, upućeno 10. oktobra 1995. godine.
Nakon podatka do kojega smo došli, sasvim slučajno, u momentu kada je Petar Mišović odavno odustao od potrage, s krajnjim oprezom, u kondicionalu govoreći, ne treba odbaciti tezu profesora Đurovića koji je naslućivao pod kojim je okolnostima rođen na Cetinju čovjek koji će u povijesti c i v i l i z a c i j e o st a t i upamćen kao Frederik Rosif. Njegović je hrvatsko prezime. Jako je rijetko. U toj državi danas, prema z va n i č n i m podacima sa portala Acta Croatica, živi svega nekoliko Njegovića. Svi su samci, bez familije, bez učešća u akademskoj javnosti i društvenom životu. Teško dostupni. Taj trag je slijepa ulica. U cetinjskim arhivima i analima treba započeti novu potragu, sličnu onoj koju je vodio Luka I. Milunović. S novim ulaznim podatkom - a to je prezime Njegović.
TUŽNI GENIJE
Francuzi Rosifa smatraju pjesnikom i često ga uspoređuje s Noom koji je u svojoj Arki nakupio blaga slika koje je snimio širom svijeta. On je kazao da je film izabrao zbog sudbine emigranta. - Ja ne znam kako pisati na francuskom, a slika je jezik izgnanika – zapisao je Rosif. Ni skoro stotinu godina nakon što je svijet ugledao na Cetinju, ne znamo ime tog tužnog izgnanika. Pojam tuga u prethodnoj rečenici nije stilski ukras i eho slavnog Njegoševog stiha.
Taj termin upućuje na suštinu njegovoga bića kakvim su ga vidjeli njegovi savremenici. Daleke 1961. godine Iv Odua na crnogorsku melanholiju adresira genijalnost Frederika Rosifa. Predstavljajući Crnu Goru kao zemlju golih kamenih brda poznatu po „izvozu“ genijalnih ljudi koje razara tuga, Rosifa je nazvao Crnogorcem čistoga soja. Vrijeme je da saznamo ko je najpoznatiji nepoznati Crnogorac ili Hrvat rođen u Crnoj Gori. Ne da bismo ga svojatali. On je temelj jednoga segmenta francuske kulture i tamo pripada. Već zbog toga da bismo saznali koga su to Francuzi prije šezdeset godina po nama prepoznavali. Naći će ga jednog dana neko nalik Frederiku Rosifu, u baš za njega stvorenom Cetinju.
