Šta je ključna greška u ishrani?
U centralnom nervnom sistemu postoje dva centra koji kontrolišu tjelesnu težinu. Jedan je centar koji kontroliše koliko unesemo - toliko bi trebalo da potrošimo. Kada bi samo taj centar radio, sve bi bilo fenomenalno i imali bismo konstantnu tjelesnu težinu. Postoji, međutim, drugi centar za hedonizam i on kvari sreću. Uvijek poslije unosa dobre hrane imate osećaj pospanosti, blaženstva, prijatnosti. I sada se radi na tome da se ljekovima kontroliše centar za hedonizam i zaustavi njegova stimulacija. Ideja je da se smanji hedonistički nagon i da pokušamo na taj način da smanjimo unos hrane.
Englezi su, recimo, tokom Drugog svetskog rata imali redukciju unosa hrane. Dobijali su kupone za 1.500 kalorija. I imali su redukciju benzina, mogli su dobiju samo 20 litara mjesečno. Kada je prestao rat, krenuli su liberalnije sa unosom hrane i potrošnjom benzina. A onda je došla epidemija gojaznosti. Odlučili su da ponovo smanje unos hrane, da je vrate na nivo iz 1941, ali gojaznost je nastavila da raste. Zaključili su da nijesu drugu mjeru korigovali, jer je benzin bio široko dostupan.
Koja hrana najviše doprinosi gojaznosti?
Hrana koja ima veliku količinu energije, ali je nažalost vrlo privlačna. To je brza hrana, koja je uglavnom masna, ili napici puni šećera.
Da li ste pristalica ili protivnik dijeta?
Treba se hraniti uravnoteženo. Sve dijete koje dovode do brzih efekata su kao po modelu "jin-jang". Brzi gubitak tjelesne težine nije dobar jer se naš organizam panično brani od toga. Zato je savjet da se gubitak tjelesne težine radi postepeno, da se pet odsto tjelesne težine izgubi za tri mjeseca, pa sljedeća tri mjeseca ponovo pet odsto i tako postepeno. Ako izgubite 30 odsto tjelesne težine za prva tri mjeseca, vrlo je velika verovatnoća da ćete u naredna tri mjeseca da vratite te kilograme.
