Vrijeme je za ultimativni filmski glamur! Od 8. do 19. maja, francuska rivijera biće domaćin 71. izdanja Kanskog filmskog festivala. Organizatori jedne od najprestižnijih smotri sedme umjetnosti zabranili su selfije (!), ali ipak nijesu izgubili osjećaj za zabavu u drugim sferama - od fenomenalnog postera sa simpatičnim kadrom iz Godarovog filma „Pierrot le Fou“, do vrućih naslova u takmičarskom i vantakmičarskom dijelu programa.
Farhadi, Li i Mičel
Prvi od filmova koji će, po svemu sudeći, ukrasiti naše kućne sinefilske kolekcije, rezultat je posljednjeg putovanja iranskog oskarovca Ašgara Farhadija. Triler „Everybody Knows“ sa Havijerom Bardemom, Penelopom Kruz i Rikardom Darinom, otvoriće festival uzbudljivom pričom o ženi čiji se povratak u rodno mjesto pretvara u pakao.
Da Amerikanci imaju konja za trku pobrinuli su se Spajk Li i Dejvid Robert Mičel. Prvi dolazi u Kan sa filmom „BlacKkKlansman“ krimi dramom o Kju-kluks-klanu, a drugi sa čudnjikavim neo-noarom „Under the Silver Lake“ u čijem je fokusu naporni mladi detektiv kog opsesija djevojkom vodi na nezaboravan put.
Godar i Onore
Evropska strana svijeta ponudiće, makar na papiru, nešto malo komplikovanije i adekvatnije za kanski auditorijum. Film koji se najnestrpljivije čeka režirao je kultni autor čije starije ostvarenje krasi ovogodišnji poster festivala. Žan-Lik Godar stiže na francusku rivijeru sa filmom „The Image Book“ o kom se zna vrlo malo, budući da čuveni Francuz voli da drži fanove u dubokom iščekivanju. Znamo samo da je riječ o nekoj vrsti pregleda „modernog arapskog svijeta“.
Dok je Godar bio škrt na riječima, Kristof Onore je rekao mnogo o filmu „Sorry Angel“, a nadajmo se – i sa njim. Ova dramatična priča o ljubavi dva muškarca još jedan je francuski pokušaj da promijeni pogrešnu percepciju o homoseksualnim vezama.
Vizije velikana
Nakon fenomenalnog, Oskarom nagrađenog filma „Ida“ poljski autor Pavel Pavlikovski vraća se na crno-bijelu teritoriju sa dramom „Cold War“. Ova nemoguća ljubavna priča koja se vrti oko Hladnog rata odvija se u Poljskoj, Berlinu, Parizu - ali i u Jugoslaviji.
Vantakmičarski dio festivala takođe ima nekoliko nezaobilaznih naslova. Na listi se ističu Teri Gilijam, Lars fon Trir i posljednjih godina dosadnjikavi Ron Hauard. Filmom „The Man Who Killed Don Quixote“, koji zatvara festival, Gilijam će pokušati da namami publiku nadrealnom temom koju je kuvao više od 20 godina. Fon Trir očigledno ima namjeru da nas „ojadi“ pričom o serijskom ubici Džeku Trbosjeku - psihološkim horor-trilerom „The House That Jack Built“ sa Metom Dilonom i Umom Turman.
Amerikanac, uljez među vizionarima igraće na kartu popularne franšize „Star Wars“: Hauard će (valjda) obradovati fanove naučne fantastike ostvarenjem „Solo: A Star Wars Story“. Sve u svemu – pred nama su uzbudljivi dani satkani od kanskog glamura i celuloida!
L. M.
Čašćavanje žena
Da Evropljani ne zaborave Harvija Vajnstina potrudila se Marlen Skjapa,mlada francuska ministarka za jednakost polova. Ovogodišnja saradnja festivala i njenog kabineta rezultirala je otvaranjem posebnog telefonskog broja za žrtve seksualnog nasilja. Međutim, Skjapin koncept prilično je poremećen činjenicom da se ove godine na festival vraća - Lars fon Trir.
Danska kontroverza na dvije noge istjerana je sa Kana 2011, ali organizatori su odlučili da mu daju novu šansu. Ta odluka je prilično konfuzna i kontroverzna budući da ga je Bjork nedavno optužila da ju je maltretirao tokom snimanja filma „Dancer in the Dark“ (2000).
Da stvar bude još (ne)zanimljivija, ni ovo izdanje festivala neće proteći u znaku novostvorenog (ne)pisanog pravila da režiserke dobiju više mjesta. Osim ako organizatori ne misle da su imenovanjem Kejt Blančet za predsjednicu žirija dovoljno „častili“ žene.
Izgubljene ekskluzive
Borba Netfliksa i Kanskog festivala je istorijska i besmislena - ali i interesantna. Prihvatanje prošlogodišnjih ostvarenja „Okja“ i „The Meyerowitz Stories“ izazvalo je podijeljene rekacije filmske javnosti, pa na ovom izdanju neće biti Netfliksa.
S jedne strane, ova odluka nije začuđujuća budući da je Kan prepoznatljiv po očuvanju tradicije i starih francuskih pravila o premijerama. No, festival tako gubi potencijalne filmske klasike - i ekskluzive!
Organizatori su praktično plakali za premijerom dokumentarca „They'll Love Me When I’m Dead“ o Orsonu Velsu, ali ono što više boli je propuštena prilika da se prikaže posljednji (ne)završeni film ovog američkog maestra - „The Other Side of the Wind“! Ako to nije dovoljno bolno, onda jesu izostanci filmova „Roma“ Alfonsa Kuarona i „Norway“ Pola Gringrasa, koji se već pominju kao potencijalni hitovi godine.
Razumljivo je da je poštovanje tradicije izuzetno važno za reputaciju Kana. Međutim, u doba velikih produkcijskih promjena u industriji, da li je to dovoljno važan razlog da izgubite potencijalne filmske dragulje?
FOTO: slatinoff.org / cineuropa.org / twitter.com / cinematographe.it
