Jedna od ključnih stvari zbog kojih smo proglasili „A Crow Looked At Me“ Fila Elveruma najboljim albumom 2017. godine, kao i mnogi kritičari širom planete, jeste osjećaj konačnosti, potpunosti i zaokruženosti. U onoj mjeri u kojoj to može da bude ploča opraštanja od preminule supruge.
Sa pločom „Now Only“, Orfej među muzičarima 21. vijeka, pjesnik dilanovske jednostavnosti, vajldovske klase i poovske gorčine, efikasno je servirao istinu. Ona glasi: osjećaj o konačnosti je lažan.
Pogledi drugih
Pravog opraštanja nema tamo u šumama američke države Vašington i gradiću Anakortes u kojem Elverum, poznatiji pod imenom Mount Eerie, kotrlja svoje tvinpiksovske dane. Mapu puta u takvom lavirintu, u kojem ćete se najčešće naći na istoj tački, definisao je još prije deset godina u objavljenoj knjizi izvoda iz ličnih dnevnika: „Nijesam ništa drugo nego mitologija sebe samog“.
Mitologija univerzuma omeđenog u nekoliko kilometara oko gradića Anakortes, u kojem je prije tri godine od raka umirala Filova supruga Ženeviv, istovremeno je užasno stvarno i romantično iskreno svjedočanstvo života malog čovjeka. Onog kojem je ključni odgovor na životnu tragediju, gubitak srodne duše, na prošlogodišnjem kultnom albumu bio: „Nema se tu što naučiti. Njeno nedostajanje je vrisak koji ne kaže ništa.“
Ako je „Crow“ bio potpuno omeđen samoćom, onda je „Now Only“ album koji se tačno godinu kasnije suočava sa pogledima, riječima i dodirima drugih ljudi. Ženeviv više nije centralni masiv koji se uzdiže i prožima svaku poru briljantnih stihova - već početak i kraj, ton koji boji svaku ideju. Ima njih mnogo u šest dugih pjesama, u kojima briljantni pjesnik otkriva nove kutke sopstvenog postojanja.
Riječi u čekaonici
Pjesme su nelinearne radnje i vrlo je interesantno uklapati ih u jedinstven narativ. Elverum zapanjujuće vješto komunicira sa publikom. Bez bilo kakvih metafora, prostim i iskrenim svakodnevnim jezikom upečatljivo pokazuje koliko je željan bliskosti. I koliko je duboka rupa koja je ostala iza Ženeviv.
Tako, na primjer, poredi susrete i riječi ohrabrenja sa prvih koncerata na prošlogodišnjoj turneji, sa momentima kada je te iste riječi sa Ženeviv upućivao onima u posljednjim stadijumima raka, u bolničkoj čekaonici! A u tim susretima, recimo, nailazi na potpuno blesavu i iščašenu paletu osobenjaka. Tu su članovi jednog blek metal benda, Father John Misty lično i kustos na izložbi moderne norveške umjetnosti...
Pjevam tebi
Elverum lako prelazi daljine između prošlosti i budućnosti. U prelijepoj pjesmi „Tintin in Tibet“, kultni belgijski strip i potragu za najboljim prijateljem na Himalajima (čitaoci Politikinog zabavnika dobro znaju o čemu se radi) poredi sa romansom koju je imao sa 22 godine.
U bezbrižnoj bajci dva vagabonda, gladna i ogrijana samo toplinom dodira dlanova, ostavio je prelijepu posvetu ljubavi. Započinje je i zaokružuje jednostavno: „Pjevam tebi“ - da bi već narednu pjesmu započeo sa: „Tebi, iako ne vjerujem u duhove ili bilo što...“!
Beskrajno usamljen, a potpuno posvećen ćerki, pjesmama i muzici, Fil Elverum nastavlja da pronalazi nove rukavce i drugačije boje lutajući kroz mračnu šumu sopstvene duše. Koliko je duboko sišao, najbolje svjedoči finalna pjesma „Crow Pt. 2.“, u kojoj se obraća Ženeviv sa dubokim uzdahom: „Ne vidim te nigdje“.
Smrt je stvarna, ponovo i beskrajno, ali to ne mijenja činjenicu da su „Crow“ i „Now Only“ kao cjelina besmrtno remek-djelo. I muzike, i književnosti.
S. STAMENIĆ
Ocjena: 93/100
