Njegova velika kulturna i materijalna vrijednost nije bila dovoljna da stalno bude pod pažnjom odgovornih državnih institucija. Štaviše, novinaru Pobjede trebalo je više od mjesec dana gotovo svakodnevnog komuniciranja s odgovornim ustanovama, zapitkivanja i slanja SMS-ova i mejlova da bi saznao gdje se i kako u Crnoj Gori čuva prsten iz helenističkog perioda.
Za njegovo deponovanje i čuvanje nije znala ni aktuelna načelnica kotorskog odjeljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara Marija Popović, u čijoj kancelariji se nalazi sef bivšeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture?!
Tokom posjete kotorskom područnom odjeljenju, u četvrtak 10. maja, Popović je novinaru Pobjede nezvanično objasnila kako je niko po dolasku na dužnost 2014. godine nije informisao šta se čuva u sefu u njenoj kancelariji.
Tajne sefa otkrivene su tek nakon interesovanja Pobjede, odnosno nakon što je Popović kontaktirala sa bivšim rukovodiocima, između ostalih, i sa nekadašnjom direktoricom Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Ružicom Ivanović.
POTRAGA
Zlatni prsten ponajbolje pamte jedino crnogorski i poljski arheolozi, koji su, tokom višegodišnje zajedničke kampanje, na Carinama pronašli i brojne druge predmete od izuzetnog istorijskog i kulturnog značaja. Svi ovi predmeti, ni nakon 18 godina istraživanja, nijesu trajno izloženi i prezentovani javnosti. Najveći broj čuva se u depoima Centra za konzervaciju i arheologiju, u relativno lošim uslovima i prijeti im, kako saznaje Pobjeda, kontinuirano propadanje.
Prvu informaciju o tome da se prstenu izgubio trag Pobjeda je dobila krajem marta ove godine, kada je novinara kontaktirao jedan od arheologa koji su 2011. na lokalitetu Carine pronašli ovu autentičnu dragocjenost i druge vrijedne predmete među ostacima kuće iz helenističkog perioda.
Zahtijevajući anonimnost, saopštio je da ima saznanja da je prsten nestao, te da se među arheolozima priča da je možda i ukraden. Ispričao je da su arheolozi prsten predali Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture, čiji su pravni sljedbenici od jeseni 2011. godine – Centar za konzervaciju i arheologiju i Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Od tada mu se, kako je istakao, izgubio svaki trag. Nova direktorica Centra za konzervaciju i arheologiju Biljana Brajović, koja je na dužnost stupila sredinom marta ove godine, u nezvaničnom razgovoru sa novinarom Pobjede saopštila je da nije upoznata sa deponovanjem i čuvanjem prstena.
Zamolila je da pošaljemo pitanja, a nakon što smo to učinili krajem marta, 4. aprila stigao je odgovor u kojem Centar za konzervaciju i arheologiju odriče bilo kakvu povezanost sa zlatnim prstenom, upućujući nas na Upravu za zaštitu kulturnih dobara.
Ponovo nezvanično, objašnjeno nam je da je tokom transformacije Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture došlo do diobe i da je veliki dio imovine i arheološkog materijala pripao Centru, a nešto i Upravi za zaštitu kulturnih dobara.
Međutim, zvanično ni nezvanično niko nije umio (ili nije htio) da objasni kako je moguće da Uprava, kao administrativni organ, može nekoliko godina da deponuje i čuva arheološke predmete, odnosno zlatni prsten iz helenističkog perioda.
Prvi mejl, odnosno pitanja za načelnicu područnog odjeljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara u Kotoru, poslali smo 4. aprila. Načelnica Popović javila se SMS-om 11. aprila i obavijestila novinara Pobjede da je na odmoru i da u Crnoj Gori neće biti do 13. aprila.
Od 13. aprila do 5. maja Popović je novinaru Pobjede nekoliko puta obećala da će u što hitnijem roku poslati odgovore o sudbini zlatnog prstena, međutim, odgovori nijesu stizali. Ključno obrazloženje je bilo da s odgovorima treba da se upozna Direktorat za kulturnu baštinu Ministarstva kulture. Novinaru Pobjede iz Ministarstva je nezvanično saopšteno da nikakve odgovore nijesu dobili od Uprave, niti je praksa da daju saglasnost na odgovore na medijska pitanja koja su upućena tom organu.
Konačno, nakon višednevnih kontakata sa Ministarstvom, direktoricom Uprave Anastazijom Miranović i načelnicom iz Kotora Marijom Popović, odgovori su stigli 4. maja.
- Zlatni prsten čuva se u sefu nekadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru, čiji pravni sljedbenici su Uprava za zaštitu kulturnih dobara i Centar za konzervaciju i arheologiju – saopšteno je iz područnog odjeljenja Uprave u Kotoru.
Ističe se da je prsten deponovan kao privremeno rješenje, sa čime su upoznati Opština Kotor i Ministarstvo kulture, a sve dok se ne odabere izložbeni prostor u kojem će se nalaz prezentovati javnosti.
- Predlog Regionalnog zavoda bio je da se prsten čuva u nadležnoj opštinskoj ustanovi, s obzirom da je pronađen na teritoriji Kotora – navodi se u odgovorima kotorskog odjeljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Nekoliko dana kasnije, načelnica Popović, uz posredovanje Ministarstva kulture, dozvolila je ekipi Pobjede da na licu mjesta fotografiše prsten. Nije nam, doduše, dozvolila da prsten snimimo u sefu, već u prostoriji za sastanke, na velikom radnom stolu. Prsten je bio u maloj plastičnoj kesici, a uz njega je bio papirić ispisan tekstom na poljskom jeziku, sa osnovnim podacima o datumu i mjestu pronalaska. U vrhu ceduljice upisan je datum 27. jun 2011. godine, što je najvjerovatnije vrijeme kada je prsten pronađen.
NEDOSTATAK PROSTORA
Posljednji popis predmeta koji se nalaze u Centru za konzervaciju i arheologiju urađen je od 27. novembra do 10. decembra 2015. godine. Riječ je o 3.066 nalaza koji su, od 1973. do 2015. godine, deponovani na konzervatorski tretman u nekadašnji Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Regionalni zavod za zaštitu spomenika i Centar za arheološka istraživanja Crne Gore.
- Transformacijom ovih institucija 2011. godine i diobnim bilansom između Centra za konzervaciju i arheologiju i Uprave za zaštitu kulturnih dobara, ovi predmeti su, u skladu sa djelokrugom rada, dodijeljeni Centru na stručnu obradu – saopšteno je Pobjedi iz Centra za konzervaciju i arheologiju.
Nakon sprovedenog popisa, ističe se u odgovorima Pobjedi, Centar je 2016. godine započeo trogodišnji projekat sprovođenja konzervatorskih mjera nad popisanim predmetima u ateljeima za konzervaciju metala, stakla, kamene plastike, keramike, tekstila, papira, pergamenta, kože, živopisa, štafelajnog slikarstva i drveta.
- Realizacija projekta je značajna s aspekta zaštite, očuvanja i prezentacije pokretnog fonda, koji će nakon tretmana biti vraćen vlasnicima, odnosno držaocima – saopšteno je iz Centra. Svi pokretni arheološki nalazi se, shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara i aktuelnom Pravilniku, poslije sprovedenih istraživanja stručno obrađuju i konzerviraju u Centru za konzervaciju i arheologiju.
- Nakon toga, predaju se subjektu koji odredi Vlada Crne Gore – saopšteno je iz Centra.
Iz ove ustanove Pobjedi je saopšteno da posjeduju zadovoljavajuće uslove za obradu i skladištenje pokretnih nalaza u vidu dva i jednog pomoćnog depoa. Na pitanje kada će arheološki predmeti sa lokaliteta Carine biti predstavljeni javnosti, iz Centra su odgovorili da to zavisi od brojnih faktora, među kojima je najznačajniji - nedostatak adekvatnog prostora za organizovanje stalne postavke. Taj nedostatak je, kako ističu, više puta nadomještavan izložbenim prezentacijama obrađenih predmeta.
HILJADE NALAZA
Istraživanje lokaliteta Carine u Risnu u kontinuitetu traje od 2001. godine, a plod je saradnje Varšavskog univerziteta i nekadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Do sada je na Carinama iz helenističkog perioda III-II vijeka p.n.e., iz vremena kraljice Teute do propasti ilirske države, pronađeno više hiljada nalaza.
Drugi važan kulturni sloj vezan je za period rimske dominacije. Pronalazak zlatnog prstena, zatim 4.650 metalnih novčića kralja Balajosa, skulptura boga Dionisa i potencijalni ostaci palate kraljice Teute izazvali su najveće interesovanje javnosti i bez sumnje su biseri dugogodišnjih istraživanja na Carinama.
Rukovoditeljka istraživanja na lokalitetu Carine u periodu kada je pronađen prsten, Vilma Kovačević potvrdila je za Pobjedu da je ekipa arheologa 2011. godine predala prsten direktorici Regionalnog zavoda Ružici Ivanović. Zbog izuzetne vrijednosti, prsten je deponovan u sef Zavoda, koji je kasnije ostao pod krovom kotorskog odjeljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
- Od tada ga više nikad nijesam vidjela – kazala je Kovačević.
Prsten inače potiče iz grčkih radionica sa ostrva Sicilije. Riječ je o vrlo vrijednom i rijetkom otkriću koje svjedoči o bogatstvu tadašnjih žitelja Risna, ali i o velikom zanatskom umijeću grčkih majstora.
- Prsten bi trebalo da bude izložen, a ne da na njega polako pada prašina u sefovima institucija – kazala je Kovačević.
Bivša direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Ružica Ivanović nije željela da za Pobjedu komentariše sudbinu prstena. U SMS poruci, uputila je novinara Pobjede na nadležne institucije koje, kako je istakla, posjeduju svu potrebnu dokumentaciju o prstenu. Sa druge strane, načelnica kotorskog odjeljenja Uprave Marija Popović nije dozvolila fotografu Pobjede da uradi njen portret koji bismo koristili kao jednu od ilustracija ovog teksta.
Pobjeda, Jovan Nikitović
