U predgovoru knjige Udovičić kaže: „U enciklopediji (po meni) koju bijah skrvio da napravim, ako me nešto ne presiječe, u Crnoj Gori bi rekli „ne pregrebe“, moraće biti uključene i komadine sirove, neprerađene zbilje iz mojih bilježnica u koje sam unosio dnevni ulov sa svojih skitnji po Sarajevu.
Danas ne znam otkud mi snaga za slušanje tolikoga jada. Muke. Nevolje. Trpnje. Patnje. Nesreće. Taksirata. Očaja. Beznađa. Nije se radilo jedino, a možda se nije radilo uopšte o književnom porivu: znati razgoljenu istinu, snabdjeti se izvornim gradivom za pisanje. Jer nisam vjerovao da ću rat preživjeti, nigdje nije bilo uporišta za takvu vjeru, čak mi je u primozgu kljucala primisao da ne bi bilo red nadživjeti svijet koji perom pokušavam braniti, a smatram ga unaprijed izgubljenim. Ko zna koliko puta se desilo da, kad sjednem sročiti tekst, pomislim da bi mi mogao biti posljednji. Čak da bi me granata mogla spriječiti da ga dovršim. A skupljati građu za poslijeratnu obradu činilo se zaludnom rabotom, mada bih ponekad u sebi ponavljao svoju predratnu rečenicu kako su zaludne stvari najljudskije”, zapisao je Udovićić.
Marko Udovičić je pjesnički i prevodiački alijas književnika, književnog kritičara, prevodioca i analitičara društvenih pitanja Marka Vešovića. Vešović je rođen 14. marta 1945. godine u Crnoj Gori, u Papama kod Bijelog Polja. U Sarajevu je završio Filozofski fakultet, postdiplomske studije u Beogradu, a doktorsku disertaciju odbranio je u aprilu 2002. godine. Predaje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
