Ovaj događaj bio je povod za razgovor sa novinarom, publicistom i medijskim i političkim analitičarem koji je bio i ostao jedan od najprogonjenijih novinara na ovim prostorima.
DN: Da li, iz Vašeg iskustva, iza napada na novinare stoje samo tekstovi?
RADONČIĆ: Prije nego što vam odgovorim na pitanje, želim da kažem da sa velikim žaljenjem i saosjećanjem osuđujem ovaj kukavički pucanj u Olju, njenu porodicu, novinarstvo i u, konačnici, Crnu Goru, njene evropske integracije, slobodu i demokratiju. No, sva je sreća, u ovoj nesreći, da egzekutor nije dobio zadatak da ubije Olju Lakić, ili da je osakati.
Nažalost, i ovaj užasni čin govori, da se novinarima, ne samo u Crnoj Gori već širom svijeta, čak i u najrazvijenijim državama, izriču vaninstitucionalne presude, koje su za razliku od institucionalnih mnogo opasnije. U institucionalnim suđenjima, kao što znamo, novinarima se, recimo, u državama gdje je kleveta dekriminalizovana, kao što je to u Crnoj Gori, izriču novčane kazne, dok se vaninstitucionalnim presudama, novinari osuđuju na smrt, ranjavanje, sakaćenja, premlaćivanje, zastrašivanje... i to po presudi osoba iz kriminalnog miljea ili otuđenih djelova službi bezbjednosti.
DN: Kome najviše odgovara sve ovo što se dešava oko ranjavanja Olivere Lakić?
RADONČIĆ: Ako događaje posmatram hladno i analitički, sasvim razumno je zaključiti da Milu Đukanoviću i vladajućem DPS-u ponajmanje odgovara bilo kakva nestabilnost u Crnoj Gori, posebno uoči izbora u Podgorici i drugim opštinama širom Crne Gore. Mirna i stabilna Crna Gora vladajućem DPS-u garantuje pobjedu na predstojećim lokalnim izborima i dugogodišnju vladavinu. Logično je, dakle, zaključiti da je ovo teško krivično djelo planirao, organizovao i počinio neko kome ne odgovara niti Olja Lakić, niti pobjeda DPS-a, niti mir i stabilnost u Crnoj Gori.
DN: Dobro poznajete crnogorsku političku i medijsku scenu. Koji mogu biti motivi napada na koleginicu Lakić?
RADONČIĆ: Otkrivanje pravog motiva najkraći je put do otkrivanja izvršioca i naručioca zločina. Ali i najteži. Biće velika sreća ako se otkriju pravi izvršioci i naručioci napada na Olju Lakić. To govorim iz ličnog iskustva: niti jedan od brojnih učesnika napada na moju porodicu, život i imovinu nije otkriven i procesuiran. Baš kao ni njihovi nalogodavci.
DN: U kojem pravcu će ići istraga?
RADONČIĆ: Mislim da se istraga napada na Olju Lakić treba voditi u više pravaca. Prvi je, svakako, pokušati naći vezu između njenih objavljenih tekstova i naručioca napada, drugi je eventualno pronaći zajedničku nit između napada na Olju i onoga što ona možda zna, ali nije objavila, treći može biti i u najavi Mila Đukanovića da će sljedeći petogodišnji predsjednički mandat iskoristiti, prije svega, u beskompromisnoj borbi protiv kriminala, odakle god dolazio, i na koncu, ozbiljno treba uzeti u obzir i vezu između ovog napada i specijalnog rata koji se već duže vrijeme vodi protiv Crne Gore.
DN: Na koga tu mislite?
RADONČIĆ: Naravno, ne treba prejudicirati, ali snažnije destabilizovanje Crne Gore uoči predstojećih lokalnih izbora, prije svega onih u Podgorici, protivnicima crnogorskog ulaska u NATO moglo bi poslužiti kao krucijalni dokaz da ulazak u tu vojnu alijansu nije nikakva sreća, niti zaštita za male države. I poruka i pokazatelj, prije svega Srbiji i Bosni i Hercegovini, da su skuti majke Rusije ili „neutralnost“, bolja zaštita za te države od NATO kišobrana.
Osim toga, prilazak žrtvi na razmak manji od jednog metra, i poruka za čitav život „uvijek ti možemo ovako blizu prići“, saginjanje egzekutora i veoma precizno ciljanje i pucanje žrtvi u meko tkivo potkoljenice kako bi se izbjegla kost i veliki krvni sudovi, te mali kalibar oružja (malokalibarska municija „22“,nešto veća od metka vazdušne puške), čije se zrno ne može vještačiti zato što nema metalnu košuljicu, tipičan je rukopis ruskih službi. No, da li se radi o zavaravanju tragova, mislim da nikada nećemo saznati.
DN: „Ruski rukopis“ ipak ne mora da znači da iza ovog napada stoje njihove službe...
RADONČIĆ: Naravno. Međutim, ako sve navedeno uzmemo u obzir logično se nameće sljedeće pitanje: kako bi danas izgledala bezbjednosna situacija u Crnoj Gori da se na onom opravdanom protestu organizovanom ispred Vlade Crne Gore zbog napada na novinarku Vijesti okupilo umjesto stotinjak, na hiljade ljudi!? I da se potom, po viđenom scenariju, nastavilo sa „mirnim“ protestima ispred Skupštine Crne Gore i pokušajem njenog zauzimanja, uz direktnu medijsku podršku koncerna Vijesti, čiji su urednici i novinari ličnim prisustvom podržali ranije proruske „proteste opozicije“.
Suma sumarum: zbog svega navedenog, nezavisno od toga da li iza pucnja na Olju i neuspjelog ponavljanja „događanja naroda“ stoje Rusi, ili, pak, crnogorski mafijaški klanovi, koji oponašaju ruski rukopis, kako bi zavarali tragove,siguran sam da je pucanj u nogu Olje Lakić, ustvari bio pucanj u političko srce Mila Đukanovića, kao personifikacije, sviđalo se to nekome ili ne, suverene i multietničke Crne Gore, članice NATO.
DN: Direktor ND Vijesti Željko Ivanović direktno je optužio Mila Đukanovića za ranjavanje Olje Lakić...
RADONČIĆ: Ništa novo: od trenutka kada je prije nekoliko godina brutalno pretučen, Željko Ivanović je fiksirao Mila Đukanovića i za svoje zaista teške traume, ali i sve svoje buduće finansijske nedaće.
DN: Zanimljivo je da se Olja Lakić i dalje ne oglašava o napadu na nju...
RADONČIĆ: Za razliku od Olje Lakić koja, kao pravi i iskusni novinar istraživač, ne pokazuje paniku i, u ovoj fazi istrage, ne upire prstom u nikoga, više je nego uočljivo da lideri malih stranaka, ili stranaka na samrti, koji gravitiraju oko koncerna Vijesti, politizujući ovaj slučaj liju krokodilske suze nad njenom nesrećom. Ali, čim se ugase reflektori i završe predstojeći izbori, niko je od njih neće upitati ni kako je. Još će Lakić biti srećna da joj ti isti dušebrižnici, koji sada pred kamerama iskreno plaču za njom, kada to saosjećanje prođe i pare od međunarodne zajednice potroše, ne plasiraju ogavnu dezinformaciju da je to sama sebi učinila ili je optuže da je „agent režima i Mila Đukanovića“.
DN: Povodom ovog slučaja oglasio se i lider jedne partije, šaljući „otvoreno pismo“ predsjedniku DPS-a, svom donedavnom koalicionom partneru, čija je sadržina premašila i vokabular Demokrata i DF...
RADONČIĆ: Što se tiče autora „otvorenog pisma“ upućenog Đukanoviću znam da tako otrovno i otvoreno pismo Ranko Krivokapić nije uputio ni Milu ni sebi dok je bio na vlasti, čak ni onda kada su likvidirani Duško Jovanović i visoki funkcioner SDB-a Beli Raspopović i to pred njegovim očima, ili brutalno pretučeni Tufik Softić, Željko Ivanović..., pa i ta ista Olja Lakić.
DN: Nedavno se dogodio, kako smo obaviješteni, i napad na Vašu imovinu. Da li je to tačno?
RADONČIĆ: Tačno je. Specijalnom državnom tužiocu Milivoju Katniću prijavio sam, 20. aprila ove godine, da su nepoznate osobe na mojoj đedovini u Gusinju posjekli više od šezdeset stoljetnih stabala, odnijeli ih, a zatim zapalili svaki panj i preostala stabla, tako što su ih prethodno zalili motornim uljem ili naftom. A u Crnoj Gori kada vam neko zapali čak i panjeve poruka je jasna: „istrijebićemo te“.
DN: Zašto o tome, poput drugih, nijeste obavijestili javnost?
RADONČIĆ: To nijesam uradio ni kada su mi pucali na majku i suprugu, već je to učinio Željko Ivanović, ni kada mi je bačena bomba na kuću, kada su o tome policiju i medije obavijestile moje komšije, čije su kuće takođe stradale od detonacije, baš kao i kada mi je demoliran automobil. O prijetnjama mojim ubistvom upućenih od grupe policajaca, koje sam uspio tonski da snimim, obavijestio sam tada Filipa Vujanovića tražeći od njega da to zaustavi, što je i učinio... Jednostavno ne želim da se oko svega toga pravi nikakva pompa. Posebno ne sada kada se stidim činjenice da je Crna Gora pri dnu ljestvica o zaštiti novinara, zahvaljujući dobrim dijelom i crnoj propagandi i raznim manipulacijama medijske mafije u Crnoj Gori.
DN: Novi predsjednik Crne Gore najavio je beskompromisnu borbu protiv kriminalaca, odakle god dolazili. Koliko su crnogorske institucije danas spremne za takav obračun?
RADONČIĆ: Nažalost, i ovaj slučaj pokazuje da Crna Gora nema dovoljno osposobljene službe bezbjednosti, koje bi se uspješno nosile sa ovom vrstom teških krivičnih djela. Ni stručno, ni tehnički, niti kadrovski. Zbog toga mislim da je slučaj Olje Lakić dobar povod da dođe do provjetravanja u crnogorskoj policiji i ANB-u. Sada treba iskoristiti i ulazak Crne Gore u NATO i educirati nove mlade i hrabre ljude, koji će steći potrebna znanja kako bi se obračunali sa ovom pošasti. Naravno, treba uvesti i sudsku praksu da se napadi na novinare mnogo strožije kažnjavaju i efikasnije procesuiraju.
DN: Ko ima najveću štetu od ranjavanja Olivere Lakić, a ko koristi, možda i materijalne?
RADONČIĆ: Najveću štetu ima Olja i Crna Gora, a najveću materijalnu korist mogu imati samo vlasnici koncerna Vijesti, prije svega zbog novca koji će, putem raznih grantova, dobiti od međunarodne zajednice. Slučajno ili ne, tek tako je ispalo, da je pucanj u Olju, posljednja finansijska slamka spasa, za uništeni Monitor, tržišno posrnuli dnevnik Vijesti i prezaduženu televiziju Vijesti. Samo finansijske injekcije koje će vlasnici tih medija dobiti, mogu spasiti njihove neprofesionalne i propale projekte od gotovo izvjesne propasti. S druge strane Olja će, i dalje sa glavom u torbi, imati mala ili mizerna primanja za ono što radi. I samo će je sami Bog čuvati. I ovo govorim na osnovu svog iskustva.
Komentari ()
