Prije 50 godina, prvi i jedini put, na sceni našeg glavnog grada nastupio je lokalni bend koji su činile isključivo djevojke! Grupa Kontese, koju je činilo pet Titograđanki, obasipana je cvijećem u punom Domu omladine, sadašnjem KIC-u „Budo Tomović“... Tada - i nikada više.
Sumnjiva rabota
Usamljen, endemičan cvijet buntovne mladosti mirisao je 1968. u Crnoj Gori, baš onako kako su htjele petnaestogodišnje Titograđanke. Da li je bilo ko od njih, prije svega frontmenka Zorica Perović, do tada uopšte znao što je to emancipacija? Možda nijesu razmišljale o tome, a ipak su je živjele. Ne bismo ni znali za njihov san da ih od zaborava nije sačuvao Željko Milović, brižni rizničar naše rok i pop muzike.
Sa energijom i melodikom koja podsjeća na Bitlse, Kontese nijesu bile skockane kao bend, već kao pravi, ozbiljan ansambl... Na bini Doma omladine pojavile su se: Zorica Perović na solo gitari, Milanka Kovačević na bubnjevima, Smilja Rašović na ritam gitari, Antoineta Popović na basu, Radmila Novaković na klaviru... Drugarice iz školske klupe, iz istog odjeljenja Srednje muzičke! Dočekane vriskom kao da su na scenu izašli lično Ringo, Pol, Džon i Džordž...
Do tog nastupa, vriska i cvijeća na bini moralo se već proći i naučiti mnogo. Više i od mentorstva titogradske legende Mojka Lončarevića, lekcija je bila reakcija sredine koja je Kontese gledala kao opasnu i u najmanju ruku sumnjivu rabotu. Zbog njih su 1968. sazivani roditeljski sastanci u Srednjoj muzičkoj školi - dok jedan od očeva djevojaka, visoki funkcioner službe državne bezbjednosti, nije „presjekao“. Bolje da mu šćer bude u Domu omladine, nego na ulici!
Prvi akordi
Fascinacija rokenrolom je, opet, jedna sasvim lokalna priča. U Titogradu su tih godina svirali kultni Entuzijasti, posebni u cijeloj Jugoslaviji po zvuku koji vuče na Italiju, Mediteran, Adrijana Ćelentana... Tih godina kao da se cijela ekipa kulturnih djelatnika „urotila“ da uspije: 1965. direktorica Doma omladine Ljiljana Bulatović odlučila je da se kupe instrumenti za rok bend (na njih se u Titogradu gledalo kao na čudo tehnike) - a bendu je ime dao čuveni radijski novinar Bratislav Bato Kokolj. Kad su gostovali na Radiju Titograd, imali su sve osim imena, koje je skliznulo na licu mjesta...
U dvorištu Crvenog krsta, Zorica Perović slušala je Entuzijaste i hvatala prve akorde sa svojom srednjoškolskom ljubavi - Josipom Jozom Kestnerom, budućim bubnjarem Makadama. Jozov bend tada se zvao Lordovi - pa je bilo sasvim prikladno i mladalački naivno i čisto, da Zoričin bude Kontese. Ona je svakako bila posebna - prva buntovnica grada, prva sa muškom frizurom, prva u „vrućim pantalonama“, prva na igranci u najlonskim čarapama...
Važan putokaz
Nakon tog jedinog nastupa u Domu omladine 1968, gdje su žestoko najavljene kao prve u Titogradu, prve u Crnoj Gori, treće u Jugoslaviji - stigla je i definitivna zabrana iz škole. Nešto takvo kao djevojački rok bend ne smije da postoji! Zorica i Smilja potom su kratko svirale u grupi Dječaci i djevojčice. Do definitivnog odlaska u Beograd, Zorica Perović pjevala je prateće lokale u Ambasadorima...
Taj dragocjeni nastup u Domu omladine prije pola vijeka, koji je Baranin Željko Milović sačuvao u monografiji „Crnogorska pop-rok scena 1954 - 1991“, usamljen je ali važan putokaz, svjetionik koji dobacuje daleko. I nije bitno što ne postoji sačuvana slika ili snimak sa nastupa... Dovoljno je samo malo mašte, pa da te dvije odsvirane pjesme Kontesa zablistaju svjetlom sa terase jednog mladog grada koji je 1968. znao što je to emancipacija. Stojan STAMENIĆ
Fotografija Zorice Perović iz porodičnog albuma familije Đergović, objavljena u knjizi „Crnogorska pop-rok scena 1954 - 1991“ Željka Milovića
