Kad bi vam neko dao eurić za svaku loše skrojenu komediju koju ste pogledali u bioskopu, ma koje godište bili, sigurno biste završili sa nekoliko hiljada u džepiću. Međutim, bez obzira na to što holivudski komedijaši godinama iznevjeravaju očekivanja publike, uz duboki naklon izuzecima, kad na bioskopskom repertoaru većinom pretežu „smjehotresci“ i horori, nikako da prestanete da se nadate da će neko od ostvarenja iz ovog žanra biti „ono pravo“. Smješno, šarmantno, svježe... Barem malo pametno – za promjenu, a ne kao da ga je šio i glupošću „sašio“ tim sastavljen od teletabisa.
Nevjerovali ili da, ovih dana na repertoaru Sinepleksa vrti se baš takva komedija.
Planirana otmica
Film „Game Night“ sa Džejsonom Bejtmanom i Rejčel Mekadams nije komična genijalština od koje se trbuh trese pet dana, ali donosi iznenađujuće zabavnu priču koja je idealna za puštanje mozga na ispašu – u najboljem smislu.
U fokusu filma Džona Fransisa Dejlija i Džonatana Goldstajna je bračni par koji povremeno organizuje večeri posvećene društvenim igrama. Maks (Bejtman) i Ani (Mekadams) su izuzetno takmičarski nastrojeni i nikako ne vole da gube. To dolazi do izražaja kada jednu od njihovih igračkih noći poremeti Bruks (Kajl Čandler), brat na kog je Maks oduvijek bio ljubomoran.
Veliki brat i ovog puta baca mlađeg u sjenku tako što organizuje mnogo ozbiljnije veče posvećeno društvenim igrama. Bruks unajmljuje specijalizovanu agenciju koja bi trebalo da otme nekog od Maksovih prijatelja i ostavi ostalima uputstva da ga pronađu. Onaj koji to učini, pored pobjedničkog likovanja dobiće i skupocjeni automobil. No, niko od okupljenih ne zna da Bruks ima skrivenu tajnu zbog koje će ga u Maksovoj kući oteti pravi kriminalci, a ne glumci iz agencije od koje su naručili igru.
Šarmantna ekipa
Ako želite da opišete „Game Night“ u jednoj rečenici, nećete pogriješiti ako kažete: dijete Finčerovog trilera „The Game“ (1997) i okej komedije „Horrible Bosses“ (Set Gordon, 2011), za koju je ovaj režiserski tandem pisao scenario. Za razliku od pobratimskih komedija, Dejlijev i Goldstajnov film ne boluje od dosadnih likova, neunešene glume, toalet humora, razvučene radnje, neugledne estetike i tupavih fora.
Scenario Marka Pereza ima rupa, ponekad je naporan zbog previše nabijenih pop referenci (od Tarantina, preko „Borilačkog kluba“ i Ajron-mena, do Denzela Vašingtona) i svaka fora ne uspijeva da se prizemlji kako treba, ali ni u jednom momentu ne doživljavate transfer blama kao u većini drugih „glupih“ komedija. Gluma sa Bejtmanom i Mekadams na čelu funkcioniše bez problema.
Članovi ekipe izvlače najbolje jedni iz drugih: tačno se zna ko treba da ispriča „najbolju glupu foru“ da bi bila smiješna, kad se na zez reaguje „mrtvom“ facijalnom ekspresijom, gdje partneri na velikom platnu treba da podivljaju i, što je najvažnije, u kojim trenucima moraju, a u kojim ne smiju da shvataju sebe ozbiljno.
Akcija i omaži
Njihovu igru osvježava supersladak izbor kameo glumaca – od neodoljive Čelzi Pereti iz supergenijalne komične serije „Brooklyn 9-9“, do Majkla Si Hola iz „Dextera“. Zbog toga je „Game Night“ zabavan čak i u momentima kada nije duhovit. Glumci dokazuju ono što već odlično znamo: za dobru noć društvenih igara važnija je ekipa nego kvalitet igre ili – ne daj Bože – pobjeda.
Osim simpatične glume i humora, „Game Night“ može da se pohvali i pažljivo osmišljenim vizuelnim identitetom. Zahvaljujući direktoru fotografije Bariju Petersonu i kompozitoru Klifu Martinezu, u akcionim sekvencama možete vrlo lako da zaboravite da gledate komediju.
Za pohvalu je i glavna narativna nit koja je puna omaža popularnim društvenim igrama. Možda to nećete primijetiti na prvi pogled, ali glavni likovi izvlače se iz nevolja koristeći pantomimu, asocijacije i niz igrica ne tako popularnih kod nas, kao što su „Simon Says“, „Hot Potato“ i „Operation“.
Zing za after
Najbolje od svega je to što su Dejli i Goldstajn uspjeli da iznenade sa dva-tri obrta, čineći da do samog kraja nijeste sigurni ko su pravi, a ko lažni kidnaperi. U svakom momentu ste spremni za neki manji ili veći obrt, a s druge strane vas ne boli glava, čak i ako se ne desi – jer lijepo je slušati glavne junake kako bulazne o svemu i svačemu.
„Game Night“ je jedna od komedija koju slobodno možete da preporučite drugima i ne osjećate potrebu da im se opravdate zbog toga što ste se smijali njenim forama. Štoviše, najbolje ju je konzumirati baš u društvu, u bioskopskoj ili kućnoj varijanti uz koju kapljicu alkohola i obavezan after – Riziko, zing, pantomimu ili asocijacije!
Ocjena: 6/10
Režija: Džon Fransis Dejli i Džonatan Goldstajn Uloge: Džejson Bejtman, Rejčel Mekadams, Kajl Čandler, Džesi Plemons, Šaron Horgan Trajanje: 100 min
