ZGRABI
FILM
Volim filmove koji probude vrtlog emocija na jednostavan način. Na vrhu te liste je „Život je lijep“ („La vita e bella“, Roberto Benini, 1997 ). Ovo je film koji me uvijek nasmije i rasplače. Ako te zanimaju ljubav u svim oblicima i jedna dirljiva ljudskost i toplina u nekim groznim vremenima kad ništa nije ni ljudsko ni toplo, ovo je film za zgrabiti.
Sličnu emociju budi i francusko ostvarenje „Nedodirljivi“ („Intouchables“, Olivije Nakaš, Erik Toledano, 2011), priča o neočekivanom prijateljstvu i sudaru naizgled nespojivih svjetova.
Za dane kada mi se čini da bi bilo najbolje da mogu da zaboravim neke stvari, tu je „Vječni sjaj besprekornog uma“ („Eternal Sunshine of the Spotless Mind“, Majkl Gondri, 2004). Ako se nekad zapitaš kako bi izgledalo izbrisati cijelo sjećanje na nekoga, u filmu ćeš naći predivan odgovor.
Naravno, ne mogu da završim ovu listu bez Džima Džarmuša, luckastog režisera sa otkačenim idejama prikazanim na genijalno lak način. Jednog ljeta sam njegov film „Mrtav čovjek“ („Dead Man“, 1995) odgledala približno deset puta, uvijek sa istim oduševljenjem. Džarmušov posljednji igrani film „Paterson“ je nešto nježniji od njegovih starijih radova, ali sa prepoznatljivom emocijom i dobro poznatom jednostavnošću i ljepotom.
TV
Već neko vrijeme koristim televizor da ubacim USB i odgledam filmove i serije na većem ekranu, da ne mučim oči lap-topom. Ipak, ponekad besciljno lutam kroz kanale i primjećujem da se gotovo uvijek zadržim na jednom – BBC Earth. Baš nedavno sam gledala dokumentarac o polarnim medvjedima koji je toliko dobro režiran, da sam sjedjela na ivici kauča gotovo bez daha, kao da gledam najbolji triler.
Od većine TV sadržaja mi se nekad učini da nešto ozbiljno nije u redu sa planetom. Onda stignem do kanala BBC Earth i prisjetim se kako je svijet lijep i fascinantan. Voljela bih kada bismo svi gledali više stvari koje hrane našu radoznalost umjesto što je otupljuju.
MUZIKA
Otkad sam bila dijete, dešavalo mi se da se toliko zaljubim u neki album, da ga slušam po cijeli dan, dok mi potpuno ne dosadi. Sada mi se to događa sa posljednjim albumom benda The National i iskreno se kontrolišem da ga ne slušam 24 sata dnevno, da se ne bih prebrzo zasitila.
Grupa Florence + The Machine najavila je da novi album izlazi krajem juna i tome se mnogo radujem. Za lagane dane i dugačka putovanja autom preporučujem Noru Džouns i grupu Edward Sharpe and the Magnetic Zeros. Kad hoćeš da se oraspoložiš, Peter Bjorn and John.
I najslađe za kraj: jedan i jedini i neprevaziđeni Tom Vejts. Za sve situacije. U svako doba dana. Prosto - jer je savršen.
ZAOBIĐI
FILM
Mučenje. Ne volim filmove od kojih osjećam tjeskobu. Horore zaobilazim u širokom luku, a mislim da nikad ne bih pogledala ostvarenja rađena po istinitim pričama o nehumanim odnosima, poput filma „3096 dana“ o Nataši Kampuš.
TV
Podsmijavanje. Toliko mnogo emisija vrti se samo oko toga da neko nekoga ponizi, omalovaži, ismije. Možemo bolje od toga.
MUZIKA
Jutjub opcija „My Mix“. U početku je super, ali vremenom te ulijeni, pa prestaneš da otkrivaš novu muziku i hvataš sebe kako već tri mjeseca slušaš iste stvari, samo drugim redosljedom.
FOTO: Rade Vukčević / thenytimes.com / morrisonhotelgallery.com
