Kultura

Džimi Hendriks, „Both Sides Of The Sky“: Zlato iz suve drenovine

Neočekivana saradnja sa Stivenom Stilsom u numerama „$20 Five“ i „Woodstock“ zvuči osvježavajuće i sada, skoro pola vijeka nakon što je ostvarena
Džimi Hendriks, „Both Sides Of The Sky“: Zlato iz suve drenovine
ObjektivIzvor

Vrhunski test za virtuoza je kada odradi vrhunski posao čak i u suženom prostoru epizodiste ili sporedne uloge. Kako je samo Džimija Hendriksa, gitarsko božanstvo rokenrola, interesantno slušati kao člana orkestra u pjesamama američke ikone Stivena Stilsa!

Hendriks je mnogo čuvenije rok ime od Stilsa, najpoznatijeg sa projektom Krozbi, Stils, Neš i Jang i po radu u kanadskom bendu Bafalo Springfild, takođe sa Nilom Jangom.

Godine 1969. kada je svirao u Stilsovoj pjesmi „$20 Five“, Hendriks je već bio megapopularan, pogotovo u Evropi. Džimi je bio toliko veliki, da je znao da treba da se skloni pred vizijom mnogo iskusnijeg muzičara. U pjesmi „Woodstock“ je dohvatio samo bas i prepustio Stilsu dominaciju glasom i na klavijaturama. Njihova neočekivana saradnja zvuči osvježavajuće čak i sada, skoro pola vijeka nakon što je ostvarena.

Obje pjesme objavljene su na „Both Sides Of The Sky“ – albumu na kom su priređeni kvalitetni Hendriksovi snimci, za koje je procijenjeno da su dovoljno vrijedni da se nađu na posebnoj ploči, 48 godina nakon Džimijeve smrti. U posljednjih osam godina izašla su već dva slična albuma, a ovaj djeluje kao najpotentniji.

Slušaocima koji traže prepoznatljivu Hendriksovu gitarsku virtuoznost, dovoljna je osmominutna solo meditacija „Hear My Train Comin'“. S druge strane, „Mannish Boy“ od starta, u snažnom tempu, pruža albumu karakter izuzetne zabave, uz utisak da je Hendriks zaista uživao snimajući ove pjesme.

Izuzetno interesantan je instrumental „Jungle“ koji opasno miriše na soul, a najzanimljivija pjesma je „Georgia Blues“ – muzička potvrda da je i u timu sa razigranim saksofonom Hendriks bio sposoban da vodi glavnu riječ.

Pjesme nijesu dosljedne, niti imaju poveznicu, ali to nije toliko važno. Cjelina ovdje „diše“ kroz sliku o raznovrsnom muzičkom genijalcu, koji je bio sposoban da igra i „golgetera“ i „batlera na sredini“.

Sve to je bio Hendriks, beskrajno zaljubljen u scenu, taj varljivi prostor između mikrofona i velikih slušalica... Zato su ove pjesme suvo zlato, pa čak i onda kad se cijede iz suve drenovine od inače već dobro istraženog materijala. S. S.

Ocjena: 71/100

FOTO: slantmagazine.com

Portal Analitika