"Albanci i ja" Jovana Nikolaidisa nesvakidašnja je knjiga.
Dijelom esejistički zapis, dijelom putopis, dijelom politička (i sociološka) studija, ova knjiga slijedi osnovnu autorovu ideju
koju on sam formuliše kao "maleni doprinos u razbijanju zabluda koje postoje o Albancima. One su velike, najčešće i zlokobne".
Ovu knjigu piše pisac koji je dobar dio svog života proveo u Sarajevu, dakle u najuzoritijoj multikulturalnoj sredini Titove Jugoslavije.
Piše je pisac koji je odrastao u Ulcinju, gdje je naučio albanski jezik i živio sa Albancima koje će zvanična državna propaganda Miloševićeve Jugoslavije proglasiti neprijateljima. Nikolaidisov životni put, i životni put njegove porodice (saznaćemo dijelom i u ovoj knjizi) višestruko je i neraskidivo povezan sa Albancima i albanskom kulturom. Koju Nikolaidis smatra sastavnim dijelom svog identiteta. A njega, identitet, ovaj pisac doživljava kao more (recimo - ona pučina ispred Ulcinja). “Ko će tu crnogorsku vodu odvojiti od albanske, italijanske i hrvatske”.
U vremenu zlokobnih desnih politika koje se ponovo uzdižu na Zapadu dakle u vremenu u kojem se narodi ponovo ograđuju visokim zidovima i bodljikavim žicama, a u tuđoj nevolji vide tek opasnost, knjiga poput ove, koja slijedi vrijednosti, danas poklelog evropskog humanizma, ima naročitu vrijednost.
Ovo izdanje biće izloženo na prištinskom sajmu knjiga „ Prishtina 2018“ koji traje od 5 do 10 juna.
