Ravnopravnost polova – jedna je od najvažnijih tema savremenog života. Kažu da je to fraza, koja je stvarna koliko i Djeda Mraz, i da zapravo govorimo o vrhunskom izumu muškog šovnizma. Sada žene moraju da čine sve što su radile i ranije, plus sve ono što nijesu. U međuvremenu, muškarci nastavljaju po starom i i dalje mogu da rade što hoće.
Školski pravilnik
Posljednje školske dane u Podgorici obilježile su visoke temperature, protiv kojih se borimo hladom, svježom vodom, klimom i laganijom odjećom. Problem nastaje kada se suknje i pantalonice skrate, obuku majice dekoltirane, otkriju se gola leđa i prstići na nogama. Onda se pojedini sjete važnosti dres koda i činjenice da tako odjeveni klinci ne bi smjeli da sjednu u školske klupe.
Učenicima podgoričke gimnazije zabranjeno je da nose bermude. Dječacima da, djevojčicama ne. One mogu da dođu i u kratkim suknjama. To očigledno ne smeta onima koji su pisali ova pravila. Upravo to natjeralo je jednog od učenika da obuče suknju i uputi se u školu.
Gimnazijalac Marko odlučio je da upotpuni stajling ženskim odjevnim komadom, s obzirom na to da je djevojčicama dozvoljeno da nose kratke suknje. Na ovaj način pobunio se protiv jednog oblika diskriminacije.
Podijeljene reakcije
Kada je obukao suknju, stavio narandžasti vjenčić oko vrata i došao u gimnaziju, Marko je svima očitao lekciju iz zdravog bunta. No, kao što to uvijek biva kod nas, njegov protestni čin izazvao je podijeljene reakcije.
S jedne strane stigli su komentari onih koji smatraju da je pokazao nepoštovanje prema institucijama. Drugima se dopao način na koji je Marko iskazao bunt protiv sistema i ukazao na rodnu neravnopravnost. Treći su pričali kako je sramotno što je muškarac obukao suknju, zato što su ih nekada oblačili Crnogorcima kao vid najveće kazne.
I opet se vraćamo na priču o ravnopravnosti polova i činjenici da je to zapravo iskrivljen i zloupotrijebljen termin.
Neko bi pomislio da su žene makar u nečemu privilegovane zbog toga što mogu da nose laganiju odjeću na 45 stepeni, dok muškarci moraju da pate u dugim pantalonama. Međutim, ako bolje razmislite, i to pravilo djeluje kao da ga je izmislio muškarac - da bi uživao u ženskim atributima. Njima se i dalje može. I diže.
Kućno vaspitanje
Priča o dres kodu je toliko široka, da bi se o tome, makar u Crnoj Gori, mogli napisati tomovi. Poslovni, dnevni, noćni, školski, institucionalni, na sahranama, svadbama, u teretanama, na plažama.
Bitno je pomenuti i da postoji nešto što se zove kućno vaspitanje, na što često zaboravljamo, a pod njime se podrazumijeva pristojno oblačenje. Zar je moguće da i dalje govorimo o određivanju odjevnih pravila za posao, školu, izjavljivanje saučešća, gostovanje na jutarnjem programu neke televizije? Zar nas to nijesu naučili roditelji i vaspitači? Zar ni njih niko nije naučio?
Međutim, zbog toga što pojedine žene u podne izgledaju kao da su kraljice noći ne bi trebalo da ispaštaju djeca. Pravila se svakako moraju znati i poštovati, ali bi valjalo imati u vidu da ne živimo na Aljasci, već u Podgorici, gdje se ljeti od vrućine i kamen topi.
Nikoga ne bi zaboljelo da dječaci dobiju dozvolu da nose bermude, kad već djevojčice mogu da odijevaju suknje u školi. To nam je makar jasno pokazao Marko – i svaka mu čast zbog toga. Samo ova i ovakva vrsta bunta može da izazove dobre promjene.
Mirjana POPOVIĆ
FOTO: FB stranica Podgorički vremeplov
