Zamislite srednjovjekovne grešnike, sve te uboge kmetove ili vitezove umorne od težine oklopa na beskrajnim pohodima, u karantinu tokom epidemije bubonske kuge – kako slušaju radio. Dok usud užasne smrti mili i primiče se iz mračnih ćoškova tvrđave, „Life Eternal“ je rokbalada koja ih uvjerava da je sve baš kako treba!To je samo jedna od slika koje Tobijas Forge, mastermajnd benda Ghost, najveće metalsenzacije našeg vremena, stvara na novom albumu „Prequelle“.
Začuđujući uspjeh
Poput halucinacija u nekom mračnom ritualu, vrhovni sveštenik, njegov novi i strašni alterego Cardinal Copia, priziva „svijet kuge, apokalipse, nadiruće smrti i uništenja“. Njegova genijalnost je u tome što uspijeva da nas ubijedi da je naše vrijeme opominjuće slično tom - bubonskom.
Ghost je atipična i neočekivana pojava na velikoj planetarnoj muzičkoj sceni. Apsolutno je jedini metalbend našeg vremena (sva četiri albuma objavljena ove decenije) koji može da napuni rokarene sa obje strane Atlantika.
Kada se uzme u obzir kompletna ikonografija (Forge je više od decenije skrivao identitet iza alterega Papa Emeritus, vrhovnog rokpoglavara devijantne religije) i činjenica da se radi o Šveđanima koji su dugo odbijali da se marketinški „upakuju“ - uspjeh ove grupe je nevjerovatan. Posebno u Americi, gdje se na kritiku religije kroz igrarije muzičara sa satanizmom gleda prilično osuđujuće.
Obrasci propadanjaForge, koji je prošle godine zbog sudske parnice sa bivšim članovima benda morao da otkrije identitet, odlučio je da zamijeni masku mračnog sveštenika inspirisanog katolicizmom drugim alteregom - Cardinal Copiom.
Za utisak da nije riječ o nečemu devijantnom, dovoljna je ta doza autocinizma i samokarikiranja u pjesmama Ghosta. Na albumu „Prequelle“, bend više nema cilj da otkrije mračne obrise jednoumlja rastućeg broja modernih religioznih ljudi - već da dotakne obrasce ponašanja koji svakodnevno guraju svijet ka ivici.
Forge je opisao „Prequelle“ kao album „najbolje muzike sedamdesetih koji nikad nijeste čuli“. I zaista, „Dance Macabre“ je fantastična rok pop navlakuša koja će vas istovremeno podsjetiti na grupe Scorpions i ABBA! Singl „Rats“ ima šmek dva kultna albuma Black Sabbatha na kojima je pjevao Roni Džejms Dio. Pomenuta „Life Eternal“ je hitčina i balada za kraj, koja kao da spušta zavjesu na već dešifrovanu i potpuno obilježenu 2018. godinu.
Forge se ciljano odmakao od hevi i dummetala i zašao u sferu ,,sjećalica“ kojimanas moderna muzička i filmska industrija bombarduju i uspavljuju godinama. Sva ta poplava nostalgije u njegovoj viziji modernosti djeluje opasno poput kuge. Baš tako je, raskošno i ludo, Forge portretisao uspon desnice u politici prethodnih godina.
Opsesija smrću
Nezaobilazna je i za Ghost karakteristična opsesija smrću, teatralna i karikirana kao njihova slika o đavolu - jer „što je to osim žene za kojom žudite“. Ljubav slika kao sebičnu manifestaciju straha od smrti i težnje za nekakvim ludilom od vječnosti - upravo kroz srednjovjekovnu feštu „Dance Macabre֧“ u Francuskoj, podsjećanje da smo svi jednaki u prolaznosti.
U pjesmi „Pro Memoria“, koja je jedini loš momenat albuma, Forge se bavi onima koji troše minute kao da ih čeka 300 života. I tu ključnu sliku očajničke, davljeničke ljubavi osuđenu na propast u doba bubonske kuge ostvaruje u ciničnoj baladi ,,Life Eternal“, po kojoj će Ghost biti prepoznat u godinama koje slijede.
Za metalpubliku koja ne odstupa od žanra Ghost je spremio pjesme kao što je „Faith“, sposobne da prizovu gitarski tornado koji će kompletnu rokarenu ponijeti u mračni, srednjovjekovni Oz. Zli čarobnjak Tobijas Forge je tu, da uz nekoliko marvelovskih sjećalica podsjeti koliko je važno da budemo„prizemljeni“, jer živimo u takvom vremenu. I koliko je ovom dobu potreban naš, osoben, drugačiji pečat - nekakva Cardinal Copia...
Ocjena: 86/100
