Kultura

Ko nije probao - nije ni uspio

Koncertom Crnogorskog simfonijskog orkestra sinoć je otvoren 31. Barski ljetopis. O konceptu i programima ovogodišnjeg izdanja razgovarali smo sa direktoricom ovog festivala Ksenijom Popović.
Foto: zenasamja.me
Foto: zenasamja.me
PobjedaIzvor

POBJEDA: Koje od novina vezanih za ovogodišnje izdanje Barskog ljetopisa smatrate najznačajnijim? Na čemu temeljite očekivanje da će na nivou kvaliteta biti bolje od prošlogodišnjeg kojemu se, objektivno sudeći, malo što moglo prigovoriti?

POPOVIĆ: Prvo, hvala Vam na opasci za prošlogodišnji program.

U projekat 30. festivala ušli smo ambiciozno, jer su očekivanja osnivača i publike bila ogromna. Fokus smo stavili na tri aspekta. Prvi je unaprjeđenje pozorišnog programa, koji je uvijek najskuplji i najgledaniji segment. Drugi je transformacija pratećeg programa, gdje se obično nalaze sadržaji niže kategorije, a koji je kod nas poprimio sasvim drugi oblik i djeluje pod idejom da kvalitetna umjetnost traži publiku, a ne obratno. Treći aspekat, na koji smo posebno ponosni, je osnivanje Zimske scene.

Na prošlogodišnji festival se moram osvrnuti i zbog činjenice da nas je zatekla zapuštena i neadekvatna infrastruktura. Zato smo se, na primjer, odrekli nekoliko programa da bismo kupili novu rasvjetu. Ove godine su obezbijeđena odvojena sredstva za renoviranje obje scene, Ljetnje pozornice Doma kulture, čime dobijamo veliku pozorišnu scenu, kao i za izgradnju montažnog poda na sceni u Starom Baru.

Nedavno smo dobili lijepu vijest da nećemo morati da izdvajamo programska sredstva za kupovinu klavira, kako smo planirali, već ćemo ga iduće kalendarske godine dobiti na poklon od jednog uglednog barskog privrednika, a ovoga ljeta ponovo iznajmiti. To nam je omogućilo da, u saradnji sa Turističkom organizacijom Bar, organizujemo crnogorsku premijeru spektakularne Rok opere iz Novog Sada, i da dovedemo gostovanja nekih većih predstava.

Što se tiče sadržaja 31. Ljetopisa, vodili smo se estetskim i kvalitativnim standardima koje nameće današnja struka, ali i iskustvima sa publikom koju smo pažljivo osluškivali i prošlog ljeta i tokom zime. Ogromna pažnja je posvećena svim segmentima, čemu svjedoče profili i radne biografije našeg selektorskog tima, uz posebni osvrt na dodatno unaprjeđenje pozorišnog programa i revitalizaciju muzičkog.

POBJEDA: Značajne promjene doživio je tim selektora. Nešto nije štimalo s prošlim sastavom ili ste, što je sasvim legitimno, potražili nove ljude koji iskustvom, znanjem i zalaganjem mogu dodatno doprinijeti jednom od najznačajnijih festivala u Crnoj Gori?

POPOVIĆ: Bilo je i jednog i drugog. Promjena selektora dramskog programa je bila koncepcijska odluka, a ostalih selektora pitanje različitih okolnosti. Stalo mi je da se osvrnem na smjenu dramskog selektora, jer je rezultirala plasiranjem zablude da je sada program bolji zahvaljujući većem budžetu, te da bi i dosadašnji bio bolji da se raspolagalo sa više novca.

Razumijem potrebu da se pronađe opravdanje za neke stvari, ali to prosto nije tačno, a veoma je važno objasniti zašto, da bi ljudi shvatili kakva je zapravo situacija u kulturi na Balkanu.

Tužna je istina da kod nas pozorišta jedva preživljavaju, a to rezultira činjenicom da imaju vrlo malo novca da bilo koga ugoste, ili da bilo gdje gostuju. Gostovanja u pozorišnim kućama se najčešće realizuju po principu razmjene predstava, a festivali obično imaju novca da plate predstavu, ali samo prevoz, smještaj i dnevnice ekipe i honorare glumaca, koji su ispod svakog nivoa. Zarada producenta rijetko kad postoji, svakako je beznačajna, i jedini je cilj da se predstava negdje odigra i da je vidi što veći broj publike.

Znači, cijena predstave ne zavisi od toga iz koje kuće dolazi i koje regionalne zvijezde u njoj glume, već od njenih gabarita. Dakle, ako imate mali budžet, možete da smanjite broj predstava, ili da pozivate male predstave, kako smo mi činili na Zimskoj sceni. Ako imate veći budžet, možete da pravite obimniji program i zovete veće produkcije. A koje ćete produkcije zvati je stvar vašeg ličnog afiniteta. A to kakav je bio afinitet Maje Mrđenović pokazuje činjenica da smo se za samo jedno izdanje festivala vratili na pozorišnu mapu Crne Gore, pa i Balkana. Prošle godine smo se pomučili da određena pozorišta iz regiona ubijedimo da dođu, dok sada nemamo problema te vrste, štoviše, imamo i brojne ponude za saradnju.

Maja je festival napustila zbog ličnih okolnosti, jer je upisala doktorske studije u Beogradu, a na njeno mjesto je došao sjajni Boris Mišković, dugogodišnji selektor dramskog programa Budva Grad teatra, čije smo budvanske selekcije svi željno iščekivali i pomno pratili iz godine u godinu. Na mjesto gospođe Mile Čordašević je došao Milun Lutovac, dotadašnji selektor likovnog programa, a njega je zamijenila uvažena istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović. Na mjesto Vladimira Domazetovića je došao maestro Bojan Suđić i moram Vam priznati da sam, kad sam ga zvala, bila sigurna da će me odbiti, ali sam se povodila krilaticom koju stalno ponavljam, da ko nije probao - nije ni uspio!

(Opširnije u današnjoj Pobjedi)

Portal Analitika