Piše:
Vladimir Maraš
Odavno je izraz „maler“ odomaćen na ovim prostorima. Od malih nogu, sjećam se okolnosti u kojima su me upozoravali da se pazim, „da me ne bije maler“. Znate već ono - crna mačka, pa merdevine, pa preskakanje nekoga dok sjedi na podu i tako dalje. To se posebno odnosi na ljude sklone sujevjerju, kojih je mnogo. Dakle, oni iz nekog nedefinisanog razloga žele da vjeruju u nedokazivo, jer je prosto splet životnih ili svakodnevnih okolnosti dovoljan razlog da neko vjeruje ili ne u više sile, pred kojima smo navodno ponizne sluge. A što ako tih sila nema?
*****
Maler se u istoriji crnogorskog naroda navlači i miče na razne načine. Znamo ih, pa neću ponavljati. No, nema ljepšeg osjećaja nego kada vladaš vjerujućim ljudima. Onda možeš da ih navlačiš na tanku žicu kad god ti padne na pamet. Ima onih koji su to davno shvatili. To je svojevrsni kvaziomaž karmi, još jednoj mantri kojoj robuje čovječanstvo.
Nema dokaza ni za ni protiv, ali uvjeren sam da sam kao ateista, na pravom putu. To što me zanimaju građanske slobode, napredak civilizacije ili svjetska ekonomska kriza - moj je problem. Žao mi je, ali teško mogu sve loše na svijetu da pravdam kosmičkom pravdom ili osvetom viših sila. Kosmičku pravdu ne vidim ni kada je neko ko je zaslužio lekciju - na kraju i dobije.
Ljudi sami kroje sopstvene sudbine, što iz hata što iz nehata, ali to je makar logički objašnjivo. Ima i onih drugih usuda, koji se mogu svrstati u kontekst „viših sila“, „malera“ ili „zle sudbine“, ali vjerujem da iza svega najčešće stoji pojedinac, koji u određenom trenutku, iz ko zna kojih razloga, odabere da ode lijevo umjesto desno - ili obratno.
Recimo, od onih sam što žive u uvjerenju da nas, kao narod, nije neka viša sila nagradila da nakon više od vijeka, opet dobijemo svoju državu. Ne zanemarujem činjenicu da smo je zaslužili, ali onda razmislim: zar je moguće da nam je taj isti neko, koji nam je (ako pođemo od pretpostavke da jeste) omogućio imaginarnu i neponovljivu brojku od 55,5 odsto, istovremeno uvalio i Zadrugu, Ekskluziv ili Parove.
Ako jeste, onda nas dooobro zaje*ava. I uživa, smijući se našoj naivnosti lakomislenosti. Smije se tome što nijesmo u stanju da sačuvamo, da ne kažem nadgradimo, državu koju smo sanjali decenijama. I kad smo je dobili, predali smo se. Pomislili smo da je kraj, da smo na konju. Jesmo, kako da ne. Tek borba slijedi, tek se sa poteškoćama valja uhvatiti u koštac, ali će zato pobjeda biti slađa.
*****
Odaću vam tajnu. Palo mi je na pamet da ostvarim kontakt sa Radio televizijom Srbije i tražim otkup prava za svu dječju muziku koja je napravljena od sedamdesetih do dan-danas. Da je fino prearanžiramo, zovnemo poznate glumce, vokalne soliste, istaknute javne ličnosti, otpjevamo ponovo sve popularne i poznate stihove na crnogorskom jeziku - i predamo ih svakoj obrazovnoj instituciji, vrtiću i školi.
Što bismo dobili? Zaostavštinu jugoslovenske muzike, otpjevanu na crnogorskom. Pa će biti da je „cvijeće ukras bašte“, a „leptir ukras cvijeta“, imaćemo „najljepšu mamu na svijetu“ i „u svijetu postoji jedno carstvo“. Tako možemo da uradimo ono što je neko morao da uradi odavno - da pripremi novu državu za samostalan život, sa formiranim inicijalnim identitetom, makar za najmlađe. Oni su nam najvažniji, a mi ćemo se već nekako snalaziti, ka' i do sada. Samo nemoj ko da mi je uzeo ideju. Evo dokaza da mi je prvom pala na pamet.
*****
Kad smo kod malera, želim ovih nekoliko redova da posvetim jednom Maleru koji više od 100 godina ima zasluženo mjesto u svijetu ozbiljne muzike.
Veoma sam emotivno vezan za njegove simfonije, kojima se vrlo često i rado vraćam. Uz sve što mislim da sam naučio prethodnim slušanjem, pojavi se i nešto novo što me podsjeti da, koliko god upoznavali njegov rad i živjeli u uvjerenju da smo ga makar i u djeliću „raskrinkali“, gle malera - pojavi se ponovo On i njegovo djelo, preveliko za masovno shvatanje, ali i dovoljno veliko za istoriju civilizacije.
Gustav Maler, jedan od najprogresivnijih kompozitora s kraja 19. i početka 20. vijeka, vjerovatno je bio maler u životu. Jer da nije, u subotu, 7. jula proslavio bi 158. rođendan.
