Nemojte se začuditi ako narednih dana zapazite „frojdovske omaške“ u postovima na socijalnim mrežama koji su povezani sa imenom Ejmi Adams. Mnogi će, svjesno ili nesvjesno, umjesto „Amy“ napisati „Emmy“ – jer ne postoji šansa da Adams ne pohara i Emi i sve druge ovogodišnje TV nagrade poslije bravure u mini-seriji „Sharp Objects“ („Oštri predmeti“). Tačno je, za nama je tek prva od osam epizoda psihološkog trilera u režiji Žan-Marka Valija, ali 60 minuta jeste dovoljno da shvatite koliki je glumački teret pao na nju – i sa kakvom ga je lakoćom prihvatila na pleća.
Palanački mrak
No, Adams je samo jedna u nizu perfektno odabranih karika u još jednoj doktorskoj saradnji Valija i TV HBO – za koji vas „maste“ oni koji kažu da je počeo previše usporeno!
„Optužbe“ da je uvod mogao da bude dinamičniji su razumljive, iako ne piju vodu. Ipak je riječ o prvom Valijevom projektu nakon „Big Little Lies“ – HBO hita koji je ostvario toliki uspjeh, da je dobio drugu sezonu sa pojačanjem Meril Strip (!) umjesto da zadrži format mini-serije.
Gledajući „spolja“, psihološki triler „Sharp Objects“ kreatorke Marti Nokson bitno je drugačiji od sunčane i vrckave, iako opasno napete priče o potrazi za ubicom među kalifornijskim domaćicama. No, iznutra je građena istim režiserskim sredstvima. Sudeći po početku, Vali je iskoristio gotovo istovjetnu formulu, samo ju je prilagodio geografskim i drugim specifičnostima „Oštrih predmeta“.
Uzmimo, na primjer, fotografiju, pokrete kamere i scenografiju. U seriji „Big Little Lies“ idilični pejzaži, osunčana obala, bajkoliki morski talasi i prateći elementi „Kalifornije sa razglednice“ nijesu tu samo zbog toga da bi bili ugodni oku. Oni pojačavaju efekat iznenađenja gledalaca kada mrak, nasilje i laži pokuljaju iz naizgled savršenih domova žitelja ušuškanog Montereja. I od izuzetne su važnosti za izgradnju likova.
Dah melanholije
Poslije „Big Little Lies“ očajnički želite da se preselite u Monterej. Nakon Valijeve nove mini-serije jedino što tražite od života jeste da nikad ne zavirite u mrtvi, palanački gradić Vind Gap u Misuriju - a za taj osjećaj su opasno zaslužni slično tretiranje fotografije, kamere i scenografije.
Udišući posoljeni kalifornijski vazduh, nakon što napustite konfliktni dom jedne od junakinja, osjećate da ste prodisali – i spasili se. U mini-seriji „Sharp Objects“ nemate gdje da pobjegnete. Kafići su ljepljivi, smrdljivi i mračni. Ulice su isprane, depresivne i prazne. Nigdje ničega. Nema ljudi, ni bilo čega što može da vam skrene pažnju sa beskonačne južnjačke melanholije koja vas zakiva za asfalt i penje se uz nogavicu.
To je ono što Vali želi i radi bezobrazno dobro – tjera vas da ostanete u gradu onakvom kakvog ga vidi, udiše i osjeća glavna junakinja, novinarka Kamil (Adams). Jer ona nosi tu istu, ako ne i goru „Vin Gap depresiju“ u sopstvenoj glavi.
U tihom, za oktavu spuštenom glasu Ejmi Adams, usporenim pokretima pijanca koji pokušava da sakrije zavisnost i licu koje krije neku prapotopsku tugu - lako je prepoznati pacijenta koji je svojevoljno navukao ludačku košulju i vratio se u bolnicu iz koje je krišom pobjegao, ne osvrćući se, prije mnogo godina. Adams je nevjerovatna – njene oči, pogled, ekspresija, način na koji diše. Potpuno je Kamil, njena trauma i njeno sve.
Naravno, to ne znači da „Oštri predmeti“ izgledaju „depresivno“. Naprotiv, serija je prelijepo snimljena. Opčinjavajuća fotografija, beskrajno posvećena detaljima, može se nazvati i podvižničkom – jer Vali pronalazi tračke života i ljepote čak i u najružnijim prizorima.
Košmarni fleševi
„Oštri predmeti“ rađeni su po scenariju kreatorke Nokson i Džilijen Flin, bestseler autorke istoimenog romana, proslavljene knjigom „Iščezla“ („Gone Girl“) po kojoj je Dejvid Finčer snimio film 2014. godine. Oni koji su čitali djelo dobro znaju da je Kamil izuzetno kompleksna žena.
Njene mane i čudnjikavi postupci vrlo često uspiju da zasjene vrline, zbog čega je vrlo teško saosjećati sa njom. Vali je baš zbog toga donio dobru odluku da početak liši „lakih“ odgovora i posveti ga spuštanju niz zečju rupu Kamiline psihe. To smo vidjeli već u početnim flešbekovima, u kojima Kamil igra Sofija Lilis, zvijezda prošlogodišnjeg horor hita „It“. O, kako je samo ova talentovana djevojka zapanjujuće liči na Ejmi Adams! Da ne govorimo o tome koliko njihovu sličnost pojačava vješto montirano pretapanje kadrova prošlosti i sadašnjosti.
Prva epizoda je sporogoreća sa debelim pokrićem – i baš to je razlikuje od klasičnih proceduralaca i psiholoških trilera u kojima mačke odmah pojurcaju na miša. Vali ne želi da nas intrigira identitet zločinca, već glavne junakinje. Kamil, obogaljena zavisnošću od alkohola, dubokom tugom i potisnutim traumama koje naslućujemo zahvaljujući košmarnim flešbekovima - jeste ta velika misterija koja ište da bude odgonetnuta. Kobna muzička kutija u kojoj su pohranjene izlomljene tajne!
Potisnute traume
Vali se fokusirao na Kamilin um, ali je ostavio dovoljno prostora da upoznamo i nekoliko sporednih likova koji su odmah „zasmrdjeli“ na ubicu. No, istraga nije ni počela – tek nas čeka dublje upoznavanje sa potencijalnim otmičarima i ubicama trinaestogodišnjih djevojčica u Vind Gapu.
Na što je zločinac spreman i zbog čega je toliko poremetio apsolutno učmalo i mirno mjesto, efektno je prikazano scenom pronalska mrtve djevojke na javnom mjestu. Prislonjena na prozor u prolazu zgrade, sa glavom spuštenom na grudima, djevojčica je izgledala kao da spava, samo da nije bilo te silne prljavštine i krvi koja se sliva – i reflektuje na Kamilinom licu koje polako preplavljuju potisnute traume.
Režiser je pripremio još jedan omanji emotivni šlog za gledaoce u posljednjoj sceni, kada postaje jasno da Kamilini ožiljci iz prošlosti postoje – ali bukvalno. I sjeme mraka je zaliveno. Sad nema nazad iz Kamiline glave. Ostaje nam samo da čekamo te proklete ponedjeljke na TV HBO i vidimo kakvi će košmari isklijati iz zemlje.
O, ta romantična samodestrukcija
Muzika je jedan od najvažnijih glumaca u mini-seriji „Sharp Objects“, baš kao i u „Big Little Lies“. Soundtrack nije banalni ilustrator radnje, već je dopunjuje atmosferično i efektno, dodajući boje na lica glavne junakinje.
Ni Kamil, kao slatka Kloi iz „Big Little Lies“, ne ispušta telefon i slušalice. To daje Valiju „alibi“ da nam ispuni bubne opne fenomenalnom muzikom, od „I Can't Quit You, Baby“ i „What Is And What Should Never Be“ (Led Zeppelin), preko „Small Town Heroes“ (Hurray For the Riff Raff), do „Ghost“ i „Tumbling Lights“ (The Acid).
Ipak, nijedna pjesma za sada nije odigrala toliko važnu ulogu kao „Ring of Fire“, ta blistava oda romantičnoj destrukciji velikog Džonija Keša. Sve pjesme koje je Kamil slušala i slušaće ih, staju u ovu jednu – jer pokazuju koliko je jaka i „neodustajna“ uprkos zavisnosti od alkohola. Dođavola!
Osmijeh porcelanske lutke
Nije ni čudo što kritičari bacaju lovorike po Valiju zbog saradnje sa izvanrednim glumicama koje sa lakoćom iznose kompleksne karaktere. Pa čovjek je uspio da oživi čak i karijeru Ris Viderspun! Istim tragom nastavio je i u ovoj mini-seriji, u kojoj ne briljiraju samo iskusna Adams i „zelena“ Lilis, već i Patriša Klarkson i Elajza Skanlen.
Klarkson je stvorena za ulogu Kamiline majke Adore, čiji karakter ne može da bude suprotniji od značenja ovog imena na latinskom – „obožavana“. Kao da je izašla iz glave Tenesija Vilijamsa! Adams i Patriša kradu šou u svakom kadru koji dijele, a isto važi i za mladu Skanlen u roli Kamiline polusestre Ame. Ako vam njihov razgovor nije unio nemir u kosti, ozbiljno razmislite o tome da ponovo pogledate epizodu. Stotinu đavola reži u porcelanskom osmijehu trinaestogodišnje Ame.
Marija IVANOVIĆ
FOTO: indiewire.com / tvtime.com / vox.com / screenshot / pinterest.com
