Kada četiri od deset sagovornika kritičarskog vebsajta Indiewire, govoreći o kvalitetnim serijama koje su ostale ispod radara, komplimentima izbombarduju isti projekat – znate da morate da ga čekirate. Kritičari ponekad umiju da zabudale, ali ova četvorka ne griješi kada je riječ o Starzovoj seriji „Vida“. Jedan od rijetkih TV projekata posvećenih „manjinskoj manjini“ – pripadnicima LGBTIQ zajednice latino porijekla – donio je zanimljiv spoj hit serija „Girls“, „Insecure“, „Shameless“ i „Sex and the City“. Zaintrigirani ste? Ma, tek imate da čujete...
Zmija i boemka
Za kompletno razumijevanje značaja i ljepote serije „Vida“ potrebna je važna napomena. Iza vibrantnog projekta Tanje Saračo stoji šest pisaca koji se deklarišu kao Latinksi.
Ovaj neologizam nastao je 2004. godine, dodavanjem „iks“ umjesto „o“ i „a“ na osnovu „latin“. Riječ je o rodno neutralnom terminu koji koriste osobe koje ne žele da se deklarišu kao Latinoamerikanke ili Latinoamerikanci. Svaka subkultura bi trebalo da bude dobrodošla na televiziji, ali ne moramo da vam pričamo o tome koliko je davanje prostora njihovoj kulturi hrabro i važno u doba potrampljene Amerike, zar ne?
E, sad o radnji... Za nešto što se zove „Život“, serija počinje atipično – scenom smrti u kupatilu. Preminula žena je Vidalija, skraćeno Vida, majka Eme (Mišel Prada) i Lin (Melisa Barera).
Ema je knjiški primjer uspješne, korporativne kučke hladnog srca koja nosi u sebi toliko boli i otrova, da bi umrla kada bi se ugrizla za jezik. Lepršava Lin je potpuno drugačija – klasična milenijalka. Niti zna što će, niti od koga će. Čas se bavi veganstvom, jogom i pravljenjem prirodnih krema, čas jede pite, seksa se po haustorima sa tuđim muškarcima i boemiše u društvu bogatih bijelaca.
Dvije Fione
Sestre su se odvikle jedna od druge nakon što se Ema preselila u Čikago, a Lin u San Francisko. Međutim, moraju da nauče da koegzistiraju nakon majčine smrti i povratka u rodni Los Anđeles. Iako misle da su im karakterne razlike najveća prepreka da bi se razumijele, odjednom se javljaju veće.
Prva je ogromni dug koji im je ostavila majka, ugrožavajući stambenu zgradu i kafe bar koji su decenijama u vlasništvu familije. Druga prepreka je tek ludilo. Ženskog je roda, fizički sliči muškarcu, zove se Edi (Ser Anzotegui) – i udovica je njihove majke.
Balansirajući „suprugu“ (rijetko nazivaju Edi po imenu, čudovišni dug i napade potencijalnih investitora-lešinara, sestre upadaju u različite moguće i nemoguće situacije. U kratkim crtama, ponašaju se kao dva lica Fione Galager iz zaraznog serijala „Shameless“.
Ema pokušava da bude trezvena glava porodice koja se oslanja samo na sebe i čini sve što je u njenoj moći da im sačuva krov nad glavom. Naspram nje stoji Lin – Fiona u izdanju kada je stavljena na najotkačenija, najsamodestruktivnija i najluđa podešavanja.
Bar u kandžama
U sestrama obitavaju i ćić-lude emotivke iz milenijalskih hitova „Girls“ i „Insecure“, a na momente i četvorka iz „Sex and the City“, revolucionarnog projekta HBO koji je, nažalost, izgubio kvalitet dodvoravajući se fanovima.
Osim sestara, vrlo je zanimljiva i Edi koja, nažalost, nije dobila dovoljno prostora, kao i pripadnici LGBTIQ zajednice u njenom baru. Prva sezona ima format od šest polučasovnih epizoda, što nije ostavilo dovoljno prostora da se „Vida“ izbrusi i dovede do nivoa pomenutih serija. Budući da će već potvrđeni nastavak biti posvećen spašavanju bara iz bankarskih kandži, sigurno ćemo dobiti šansu da se mnogo ljepše i duže podružimo sa njima.
Sporedna junakinja koja, srećom, jeste dobila dovoljno vremena zove se Marisol (Čelzi Rendon). Ona mrzi sestre zbog toga što su „čipsterke“. Još jedan zanimljiv latino nelogizam nastao je spajanjem riječi „hipster“ i „chicano“ (osoba meksičkog porijekla rođena u SAD-u) i označava mlađe, obrazovanije ljude koji zadržavaju samo tragove nasljeđa roditelja i usvajaju američku kulturu.
Marisol koristi ovaj termin u pogrdnom smislu, optužujući ih da su prodale latino kulturu da bi se domogle snobovskog života bijelaca. I tu dolazimo do još jednog izuzetno važnog aspekta serije.
Podignuti glas
„Vida“ nije posvećena samo kulturi Latinksa, već i priči o socijalnim nejednakostima, melting potu i džentrifikaciji. Marisol je mlada i od nje bi se najviše očekivalo da se raduje dolasku „Starbaksa“ ili „Mekdonaldsa“ u oronuli latino kvart, ali ona među prvima diže glas protiv širenja urbanog centra na uštrb siromašnih Latinoamerikanaca koje polako guraju ka periferiji.
Najljepše od svega je to što su važni socijalni problemi – od tretiranja LGBTIQ zajednice do džentrifikacije – provučeni kroz lične priče. Zbog toga „Vida“ nema pridikujući, zvocajući ton koji smara i ne želite da ga slušate, iako možda znate da ima nešto važno da vam kaže.
Pisci Starzovog projekta pobrinuli su se za to da istina bude spakovana u priču o ljubavi – u svim njenim oblicima. Prema životu i boemštini, prema roditeljima, sestrama i braći, prema izgubljenim ili nikada dobijenim ljubavima, prema kulturi i nasljeđu, prema sebi samom... Zbog toga je „Vida“ nešto što ne smijete da propustite, iako ima rupica koje se daju zakrpiti. Vjerujte nam. Ako smo mi ludi, nije lud Indiewire!
M. I.
FOTO: tvtime.com / screenshot / tvtime.com
