Kotor ima tu moć, da vas u lavirintu istorije, kovitlacu mediteranskih mirisa, pod dugim planinskim sjenkama, očara i prije nego zakoračite na kulise Ljetnje pozornice, poprište festivala Sea Rock. Znaju to dobro posjetioci muzičkog utočišta koji traje, zri i cvjeta od 2011. godine.
Šira publika, koja još nije imala priliku da se prepusti takvoj ekspediciji ili isprati tragove Starog grada, ima puno pravo da pita: zašto amerikana? Zašto uski i kruti žanrovski okviri indi folka i alternative, taj mač sa dvije oštrice koji „reže“ isključivo publiku specifičnog senzibiliteta?
Kičma rokenrola
Sea Rock je prije svega poziv za upoznavanje. Hvatajući se u koštac sa njegovim zvijezdama, dobijate priliku da istražite jednu mnogo širu mapu - više od pola vijeka rokenrola. Zbog toga vam neće biti potrebno mnogo da shvatite kako su zvijezde kotorskog festivala najsličnije i najdosljednije titanijumskoj građi, kičmi i skeletu rokenrola: Dilanu, Springstinu, Jangu...
Dok se na gitarskim talasima budete spuštali i vraćali niz tu dugu vremensku vertikalu, postaćete svjesni da se radi o duboko intimnim pričama. Zbog toga je muzika američkog Juga i Zapada savršeno prikladna ljetnjoj noći zapletenoj među uskim kotorskim ulicama.
Baš ove godine, 20. i 21. jula, Sea Rock okuplja najblistaviji i najskladniji skup zvijezda amerikane i folk roka do sada. Oni su, ipak, najbolji poziv da u petak i subotu budete tu.
Pustinjski kojot
Ako je jedna od glavnih karakteristika klasičnog džentlmena potpuni izostanak „sebicentričnosti“ - onda je Hau Gelb savršen muzički portret, personifikacija. Kojot iz pustinje Arizone, pod kabare šeširom i u savršeno skrojenom odijelu, za amerikanu i indi folk je figura uporediva sa Sinatrom. Ili Koenom.
Nepravedno bi bilo najaviti Gelba kao svjedoka i sudionika više od tri decenije amerikane, poput lika koji se negdje u ćošku primijeti na baš svakoj od slavnih fotografija jedne ere. Mnogo ispravnije je reći da je džentlmen iz Arizone, stvarajući prije svega u bendu Giant Send, udarao jake temelje i usmjeravao žanr. Stvarajući besomučno - jer iza njega je čak 57 albuma.
Sve to je periferno u odnosu na onaj utisak koji je publika Sea Rocka ponijela sa njegovog koncerta 2014. godine. Bila je to atmosfera intimnija od najužih kotorskih ulica, u kojoj svaka izgovorena riječ i udar po gitari dostižu neku novu rezonancu.
Tako koenovski - i tako gelbovski - u petak, nakon svirki perfektno uklopljene kantautorke Billie Joan i beogradskog benda On Tour, čeka nas nastup iz kog će biti amputirani svi viškovi. U nizu autorskih pjesama biće spletene i neobične, stilu i prigodi prikladne obrade standarda muzike 20. vijeka. Za jednosmislen utisak, da je Hau Gelb jedna od posljednjih velikih zvijezda. Izumiruća vrsta - i hodajući podsjetnik kako bi trebalo da izgleda veliki muzičar .
Vajld sa gitarom
Gelbovo naličje, odraz u ogledalu modernog vremena, vidjećemo naredne noći, u subotu, tokom svirke Mark Kozelek. On je personifikacija projekta Sun Kil Moon, koji je obilježio posljednju deceniju u indi folk univerzumu. Korak mu prati eho publike i javnosti: „Veliki cinik“! Poput neke vajldovske figure iz viktorijanskog vremena, Kozelek je šarmantan, duhovit i beskrajno apsurdan lik koji je prelijepim riječima sposoban da svakom uzme mjeru. Sebi – a onda i drugima.
Eto takav Kozelek, domaćoj alternativnoj publici poznat po instant kultnom albumu „Benji“ (2014), servirao je prvi materijal potpisan imenom i prezimenom tek početkom ove godine. „Mark Kozelek“ je ploča na kojoj se poigrao sa sujetom i namagarčio sopstveni ego. Niz pjesama, poput one u kojoj lamentira nad grupi djevojkama iz perspektive velike zvijezde, ili citira Tupaka teatralno evocirajući sukob sa drugom ikonom hip-hopa Bigijem - samo je okvir za ključnu sliku. A to je sat i po muzičke posvete ništavilu i besmislu. I baš to je Mark Kozelek, njegov muzički autoportret!
Srećom po nas, ovaj umjetnik je sposoban da jedan za stomak, srce i um teško svarljiv obrok, servira u ruhu prvoklasnog rok prašenja. Jer koliko god bio očuđen, introvertan i nedodirljiv, Kozelek se nikad neće odreći prava da priredi vrhunsku svirku za đuskanje. U slavu nebitnog i zaboravljenog južnokorejskog boksera super muva kategorije Sun Kil Muna, tu pod kotorskim zidinama.
U bijegu od smrti
Nakon teškog glavnog jela, iz Indijane stiže lagan, raskošan dezert. Timoti Šovalter, poznat pod umjetničkim imenom Strand of Oaks, koji svira kao da mu je to posljednja stvar koju će učiniti u životu - ili ipak posljednja slamka spasa. Folker, koji nekim čudom savršeno objedinjuje pojavu tipičnog Vikinga i još tipičnijeg hipika, nosi srce na rukavu.
Strastven i posvećen, Šovalter distorzijki marširajući spaja nasljeđa američkog roka iz posljednjih pola vijeka. I to u vrlo laganu i pitku modernu alternativnu formu. Na posljednjem albumu „Harder Love“, produžetku priče „Hard Love“ (2017), iskoračio je najdalje od folka, tako da će i najširoj publici biti zabavan i prijemčiv.
Strand of Oaks je poseban, jer Šovalterova karijera nosi oreol sudbonosnog. Uoči izlaska albuma „HEAK“ koji ga je prije tri godine lansirao u zvijezde, jedva je preživio saobraćajnu nesreću u Filadelfiji. Prije deceniju i po izgorjela mu je kuća, a nakon ženine afere sa samo 20 godina bio je prinuđen da spava po klupama ili jeftinim motelima - onda kad je bilo novca od uličnih svirki! Smrt je tako prisutan motiv u njegovoj muzici, pa se tokom svirke nemojte čuditi brojnim referancama na skoro preminule velike zvijezde.
Sea Rock će ove godine prosuti pred vas zvjezdano nebo bogatog muzičkog univerzuma. U petak i subotu, imaćemo najbolje kapetane – za najbolje kosmičko putovanje do sada.
Stojan STAMENIĆ
Turisti - kec iz rukava
Organizatori festivala znalački su odlučili da uz Sun Kil Moon i Strand of Oaks u subotu nastupe i beogradski Turisti. Tu nije riječ samo o dugogodišnjoj praksi da se na festivalu predstave regionalni stvaraoci čiji je senzibilitet sličan zvijezdama amerikane. Bend braće Boška i Nikole Mijuškovića spreman je da prenese fascinaciju zvukom Misisipija u formi delta bluza - ali i da dotakne najaktuelnije teme modernog života, kod nas i u svijetu, znalački servirane na albumu „Levo ili desno“ početkom godine. Pravi kec iz rukava – i dokaz koliko je čovjek našeg prostora blizak onom zaboravljenom iz američke provincije.
Pod sjenkom Baobaba
Odgovor na pitanje koliko muzičar može da bude dosljedan pravdi, viziji ljepšeg svijeta i boljeg čovjeka, ima Miodrag Mišo Petrović, frontmen ariljskog Baobaba. Tu, u subotu, pod sjenkom Baobaba podsjetiće vas, više od bilo kog regionalnog muzičara, na sada megapopularne alternativce iz Filadelfije, bend War on Drugs. To je samo podloga za vrhunske stihove, pitanja i zaključke, poput onog „kako sjajnih ljubavi ima u gradu koji tone, u zemlji koje nema“...
FOTO: amazon.com / flickr.com / whelanslive.com / youtube.com
