Bedem fest na najljepši način otkrije ljepotu i dočeka ostvarenje u momentima kada festival počne da naliči igri „potrage za blagom“, sa jasnim muzičkim putokazima ostavljenim među zidinama tvrđave Onogošta.
To blago su instant uspomene, detalji i momenti koji su baš ovo, deveto izdanje festivala učinili jedinstvenim, neponovljivim iskustvom. Istovremeno, to su i lekcije - i za mladu publiku, i za sve koji bi se donkihotovski hvatali u koštac sa organizovanjem festivala.
Tvoj grad
Može li organizacija muzičkog festivala da liči na konceptualnu umjetnost? U momentu kada su baklje osvijetlile tvrđavu, a Anica Dobra zapjevala „dugo hodam već kroz moj rodni grad...“ - bila je jasna namjera direktora Petra Šundića da baš ova edicija ponese ime „Tvoj grad“. I zbog čega je insistirao da Anica baš u Nikšiću, prvi i jedini put na rokenrol bini, zapjeva „Svečane bele košulje“ sa Električnim orgazmom.
To je samo najsvjetliji od gomile detalja iza kojih je očigledno predano i promišljeno planiranje. Poput promocije spota lokalnog benda Off Duty, na dan desetogodišnjice od formiranja, baš u njihovom Nikšiću.
Oliver i Koen
Neke stvari ipak ne možete da isplanirate - već ih dočekate u nepredvidljivim momentima koje donese inspiracija muzičara. Na primjer: pouzdano znamo da je Masimo Savić planirao da prve noći otpjeva „Stine“ Olivera Dragojevića. Ipak, bolestan i iscrpljen od dugog puta iz Zagreba, morao je da skrati nastup i nije je otpjevao. Nekoliko zajedničkih pjesama sa Oliverom imala je i Zorica Kondža - ali njen nastup je otkazan zbog zdravstvenih problema...
Već u petak čuo se komentar da se „Oliveru ni u smrti nekako ne ide da dođe na neku crnogorsku binu...“ Sve do potpuno neočekivanog „a capella“ izvođenja „Magdalene“ alternativaca pod maskama iz Nipplepeople, za nekoliko stotina slušalaca koji su dočekali njihovu ponoćnu svirku u subotu! I baš takav, spontan omaž Oliveru, tako liči na Bedem fest.
Još neočekivaniji bio je momenat kada je Kaliopi presjekla matricu etno pop limunade - ni manje ni više vječnom „Hallelujah“ Lenarda Koena!
Zalog budućnosti
Petar Šundić bira izvođače prvo po ljudskom kriterijumu. Važna lekcija za svakog cinika alternativca: Masimo Savić nije folirant, koliko god njegova ekspresija neprebolne ljubavi ponekad djelovala pretjerano. Prosto - to je on, čovjek se toliko pruža, otvara i krvari u svakoj riječi i noti.
Bos i u bijelom pružio je Nikšićanima ne samo iskrenu emociju, već i lekciju koliko jedna pop svirka može da bude kvalitetna. I sve to na ivici nesvjestice od bolesti i umora.
Još jedna lekcija: ne sudite o reperima na osnovu pečobraznih riječi i ego-trip poza na bini. Na primjer, kulturnije i otvorenije osobe od Smoke Mardeljana teško da ćete upoznati na prvu loptu, dok strpljivo odgovara kako mu to „rep spašava život svakog dana“. A Škabo i ekipa iz Beogradskog sindikata su nakon skoro tročasovnog nastupa ostali da slušaju elektro pop alternativce Nipplepeople iz prvih redova, debelo iza ponoći...
Taj osjećaj, to pobratimstvo lica u svemiru, baš kao u čuvenoj pjesmi Tina Ujevića... Pobratimstvo izvođača, organizatora, volontera, publike - najljepši je zalog neke lijepe budućnosti. Ne samo Bedem festa...
S. STAMENIĆ
FOTO: Marko Nikičević / Miloš Zvicer
