Svemirko je đavolski opasno blizu da na svojoj elektro pop lađi, brodeći na valu nostalgije, uplovi u luku najšireg mejnstrima! To je scenario toliko ciničan, da je neočekivan čak i za najmaštovitije hipstere... Đakovčanin Marko Vuković nikad nije ni krio da je jedan od njih.
U toj silnoj oluji koja je u posljednjih godinu-dvije nanijela sve i svašta iz svijeta osamdesetih, đakovački bend Svemirko snašao se sjajno.
Kolektivni vrisak
Zgrćući obilno, grabeći neštedimice na zgarištu jedne ere, ovi Slavonci odslikali su na disko podijumu mladost koja može sve - ali ne i da pronađe identitet, niti da učini nešto veliko i novo za sopstvenu eru. Marko Vuković je tu kao jedan od onih koji će vam reći da u tome nema nečega lošeg. Njihova muzika je samo cinično iskrivljen odraz u ogledalu svijesti vremena u kom živimo. Vaše mišljenje o tome da li je u pravu ili ne mnogo govori i o vama samima.
Prošlogodišnji debi album „Vanilija“ šarmirao je hipstersku armiju u regionu. Svi ti hodočasnici vikend pijanki, majstori plesa ranojutarnjeg „walk of shame“, klaberi i festivalski lelujavci sa tonama plažnog pijeska pod prstima još od prošlog ljeta, kao da su dobili najmanji zajednički sadržalac. Uz kolektivni vrisak sa podijuma: „Ma, pustite nas da plešemo!“ i podvučen stav da je njima i ovakav svijet sasvim okej.
Vuković je nazvao „Vaniliju“, sa beskrajnom dozom autoironije, „emo-mačo muzikom“. Tek su njegovi nastupi autoironija po definiciji, baš ono što fali većini njegovih fanova. Ako je to tačno, onda „Tunguziji“ odgovara opis „emo-mačo na kvadrat“. Svemirko je odlučio da zagazi dalje i dublje u kosmos pop muzike osamdesetih. Da ponudi još sakupljenog sa zgarišta uspomena za sve svoje vampire.
Umorni after
Produkcijski ispeglaniji, u još jačoj potrazi za klasičnom radijskom hitčinom, „Tunguzija“ je i samom formom dosljedna jednostavnom diskografskom receptu sa kraja osamdesetih. Najbolje je zbijeno na početku („Meni se ne svira“), zatim slijede plesne poslastice koje zavrte disko kuglu do vrtoglavice („34,5“, „Zauvijek zen“), nekoliko efektnih balada („Šapat“) i potpuno nebitnih pjesama kao most za još jedan singl ostavljen za kraj („Odgovoran ljubavnik“).
Cjelokupan utisak je kako je „Tunguzija“ bolja od „Vanilije“ zato što nudi „više, jače, bolje“ – ali i da nedostaju onaj „vau“ faktor i osjećaj da album zaista donosi nešto novo. Kroz pjesme se provlači atmosfera umornog aftera, naš podijumski vampirko zatečen je uoči fajronta. Zato od Svemirka u narednom poglavlju đakovske hipsterijade valja očekivati nešto zaista drugačije i novo. Do tada... Pustite nas da plešemo? S. STAMENIĆ
Ocjena: 71/100
FOTO: trecisvijet.com / jasamsvemirko.bandcamp.com
