Blago dignutih obrva, zatvorenih usta i očima koje nijemo vrište „pomagajte“, glumac Džon Krasinski je devet godina davao srce i dušu seriji „The Office“. Više nego što bi riječima ikad mogao, Krasinski je gestikulacijom i trudnom tišinom uspijevao da dočara dnevne apsurdnosti tog socijalnog mikrokosmosa kakvo je radno mjesto. Baš on i jeste razlog zbog kog ćete, nakon što u jednom dahu pogledate novu zaraznu Amazonovu seriju „Tom Clancy's Jack Ryan“, poslije prvobitnog uzbuđenja možda ipak osjetiti i omanje razočaranje.
Nećete se osjećati nezadovoljno zbog toga što Džek Rajan nije šaljivdžija kao Džim Halpert. Kada pogledate posljednju od osam epizoda, razočaraćete se zbog toga što talenat Krasinskog nije potpuno iskorišćen, tim prije ako ste ranije ove godine gledali njegov režiserski debi, sjajni psihološki horor „A Quiet Place“ u kom igra sa suprugom Emili Blant.
Ranije adaptacije
Za neupućene: Džek Rajan je bivši marinac, CIA analitičar, doktor ekonomije, zgodniša sa moralnim kompasom, upečatljivi protagonista nastao iz pera Toma Klensija, proslavljenog pisca napetih političkih trilera.
U filmu „The Hunt for Red October (1990)“ u ulozi Džeka Rajana našao se Alek Boldvin, a u ostvarenjima „Patriot Games“ (1992) i „Clear and Present Danger“ (1994) isti zadatak imao je Harison Ford. Nešto kasnije, u filmu „The Sum of All Fears“ (2002) u ulozi Džeka oprobao se i Ben Aflek, a u skorije vrijeme i Kris Pajn, u trileru „Jack Ryan: Shadow Recruit (2014)“.
U adaptacijama Klensijevih knjiga Rajan je uvijek bio realniji i nekako bliži od Džejmsa Bonda ili Itana Hanta, pa je odveć lako navijati za njega. Tome je, svakako, doprinijela i činjenica što su njegov lik tumačili Indijana Džouns, Džejk Donahi, Betmen i Kapetan Kirk.
Glumačka hemija
Džek Rajan je sinonim za nepokolebljivog heroja koji se, naoružan samo intelektom i debelom petljom, neobučen da bude špijun, hrabro bori za svoj narod. Odluka da Džon Krasinski bude taj koji će ponovo oživjeti njegov lik bila je više nego dobra. Krasinski definitivno posjeduje taj izgled dobrog momka za kog momentalno počnete da navijate – a to i jeste esencija Rajanovog karaktera. No, ovaj lik je toliko savršen, da mu je to zapravo i jedina mana. Nedostaje mu nešto što bi moglo da ga napravi još interesantnijim.
S druge strane, Krasinski i Vendel Pirs, koji glumi njegovog šefa Džima Grira, imaju nevjerovatnu hemiju. Osuđen da ga doživotno pamte kao Banka iz serije „The Wire“ Pirs je savršen partner za Rajana. Toliko je dobar da gotovo čini da poželite i neki mini-serijal „Tom Clancy's Jim Greer“.
Međutim, vrlo brzo shvatate da njihova glumačka hemija i odnos likova koje tumače nijesu toliko važni kreatorima Grejemu Nortonu i Karltonu Kjusu. Džekov glavni protivnik već poslije nekoliko epizoda ostaje mnogo više u fokusu od njega. To istovremeno, na dobar način, izdvaja serijal od žanrovski srodnih filmova i TV projakat zbog toga što je većina vremena namijenjena upoznavanju antagoniste. No, takav postupak nije dobar ako je „cijena“ koju plaćamo – manje vremena provedenog u glavi protagoniste.
Odličan negativac
Rajanov protivnik je Sulejman (Ali Suliman), islamski ekstremista koji je ogorčen zbog američkih zločina u njegovoj zemlji kada su on i njegov mlađi brat bili djeca. Kus i Norton mogli su da ga pretvore u karikaturu, u fazonu sličnih, površnih, amerikanizovanih špijunskih filmova i serija, ali nijesu. Naprotiv. Dobar dio sezone posvetili su Sulejmanovom profilu, životu i motivima, što kroz odnos sa ženom i djecom, što kroz flešbekove i žrtvovanje za mlađeg brata.
Neopjevani heroj i matrijarh Sulejmanove porodice je njegova žena Hanin (Dina Šihabi). Kroz njen lik dobijamo uvid u to kako je biti u braku s teroristom. Hanin je sredstvo za humanizovanje Sulejmana, koji može da bude ljubavan i pažljiv, ali isto tako i vrlo strašan kada je to potrebno.
Dok vas priča nosi i osjećate kako vas usisava porodična drama Sulejmana koji je navodno „sljedeći Bin Laden“, fascinirani ste onim što vidite. No, odjednom shvatate da vam Rajan nekako fali. Negdje u petoj epizodi više znate o Sulejmanovoj ženi nego o njemu – svom heroju.
To je zapravo jedini neoprostivi propust. Uz dobrog negativca, sjajnu ekipu dobrih momaka i dobar budžet Amazona, koji je najosjetniji na početku sezone u Jemenu kada nastupi havarija eksplozija i pucnjava - tužno je što malo više vremena i energije nije posvećeno razradi odnosa Rajana i Grira, na primjer. Ili Rajanovog odnosa sa djevojkom sa kojom započinje vezu - doktoricom Kati Mjuler (Abi Korniš).
Naredno druženje
Serije „24“ i „Homeland“ postavile su visoke standarde kada je riječ o TV projektima u čijem je fokusu međuarodna špijunaža. „Tom Klensijev Džek Rajan“ ne može da se mjeri sa njihovim početnim sezonama, ali jeste im konkurent koji može da postane još opasniji - i definitivno je serija dovoljno zarazna da morate da je čekirate. Prva sezona može se opisati kao šou koji se migolji između baš dobrog filmskog blokbastera i solidne roboljubne trileristične serije. Ima nekoliko propusta, ali nadajmo se će biti ispravljeni u narednoj sezoni čije je snimanje već potvrđeno.
Recimo samo da je „Jack Ryan“ serija koja vas kupi već poslije nekoliko minuta prve epizode. Tada, dok još ne znamo da li gledamo prošlost ili sadašnjost, vidite dva dječaka koji plešu uz „Safety Dance“ u spavaćoj sobi, bezbrižno se smijući kako to samo djeca mogu - samo nekoliko sekundi prije nego što raketa pogodi njihov rodni grad. Kada pilot epizoda dosegne vrhunac, otkriva se kako je Sulejman ili „sljedeći Bin Laden“ – jedan od tih dječaka.
Već na početku kreatori serije dali su do znanja kako je svako heroj svoje priče. I to je bilo dovoljno da otkažete sve planove za vikend i posvetite se ostatku sezone. Da, „Tom Clancy's Jack Ryan“ jeste baš toliko zarazan. Zbog toga se valja nadati da će naredno druženje sa njim biti bolje. Biljana MARTINIĆ
FOTO: subscene.com / imdb.com
