Kultura

Čir na noćnoj straži

Minimalistički ljubavnici, sastavljeni kao djelovi iste štipavice, savršeno i ironično odgovaraju nazivu albuma. Čorbine pjesme govore o mladiću koji se vratio iz vojske, nespreman za sve što se u međuvremenu dogodilo 
Čir na noćnoj straži
ObjektivIzvor

Žuta ploča na polici djeluje odveć istrošeno. I da joj orginalni omot nije te boje, breme godina bi je sigurno tako nijansiralo. Ipak, pohabani ćoškovi kriju i čuvaju remek djelo. Onako zakrivljeni, kao na svesci đaka prvaka, uokviruju jedan od najljepših omota ploča sa eks-Ju scene.

Džukci i šarplaninci

„Priča o ljubavi obično ugnjavi“ Riblje čorbe 14. septembra puni 30 godina, a i dalje je toliko savremena da mnogi moderno dizajnirani omoti mogu da stoje pored nje duboko pognute glave.

Minimalistički ljubavnici, sastavljeni kao djelovi iste štipavice, savršeno i ironično odgovaraju nazivu albuma. Deset pjesama vode vas kroz priču o mladiću koji se vratio iz vojske, nespreman za sve što se u međuvremenu dogodilo.

Ovog puta postupićemo nenovinarski: proći ćemo kroz ovaj tri decenije star film bez imenovanja pjesama. Usuđujemo se na to jer prosto - znamo da ih znate.

Zatečenost onim što vidi trže ga kao iz sna. Sve se promijenilo. Mladić se pita što se to, pobogu, dogodilo sa mjestom koje je nekad tako dobro poznavao. Gradom odjednom vladaju neki novi „jaki momci“ koji, iako izgledom podsjećaju na džukce, imaju pedigrirani status šarplaninca.

Stegnuti zubi

Izrevoltiran svime što se dešava, mislima pokušava da pomiluje prošlost koja, gle čuda, nije bila bog zna što. I izvinjava joj se zbog svih stvari koje su prošle prećutno, zbog svake uvrede koja se završila sa osmijehom stegnutih zuba.

Potom, kao flešbek, pojavljuje se ona –  koju zna i ružnu i lijepu, bolje od sopstvenog džepa. Nju, koja sada voli nekog drugog, iako nikada nije mogao to ni da zamisli, sada moli da to tako i ostane.

Kao i svaki Srbin, nerado je i on pošao u vojsku. Teško je bilo zamijeniti bezbrižno gluvarenje sa ekipom neizbježnom građanskom obavezom. Još teže u dugim hladnim noćima razmišljati o njoj, dalekoj, obavezanoj na zakon ćutnje. Njoj koja nikada nije htjela da prizna ko je ljubi dok je on na straži.

Težina samoće

Poslije svih susreta sa sadašnjošću i prošlošću, najteže je ostati sam. Naročito kada je nada zaspala, a kajanje tjera njegov san. Kada zao glas svuda stiže prije njega, a utjehu ne predstavlja krilatica da se za dobrim konjem prašina diže.

I dok ga polako lomi činjenica što je postao primjer kako učiti djecu da ne bi trebalo raditi, pali cigaretu prije spavanja. Pa još jednu, i još jednu, u sobi sa upaljenjim svjetlom, koje ga koliko-toliko zavarava da mrak ipak nije ušao u svaku poru stana - i da će sve nedaće otići sa posljednjim dimom.

Jedno je sigurno, ona ga je ostavila nečujno i pošla sa drugim – „boingom 747“. I uvjerio se, iako ljubav u teoriji zvuči lijepo, stvari su malčice drugačije u praksi. Ima on još mnogo toga da nauči, uprkos neopisivoj želji da avionu krila slomi, a i da se sa pilotom pomno pozabavi.

Lijepo je bilo razmišljati tako, pa makar i kroz san. Jer, nije ni svanuće mnogo obećavalo. Kada su ga probudili šuštanje lišća i topla ljetnja kiša, znao je da ga čeka dug dan. Da priča o ljubavi, pored sjećanja, umije da ostavi i drugu uspomenu - čir na zelucu. Nesigurnim i drhtavim korakom, bježeći od groznice koja obuzima tijelo, nijemo posmatra tramvaje i vodu.

I dok polako kapi kiše nose onu čudnjikavu pospanost, buđenje šamara. Njega, koji je jedva čekao da dođe kući uništili su oni koje je najviše volio – ljudi.

Tračak vjere

Na kraju, ipak je odlučio da krene drugom stazom. Zvuk bubnja ga je privukao sebi, a lupanje zvečke raširilo osmijeh na lice. Došao je na mjesto gdje su ljudi srećni - ili barem djeluju tako. Na kraju krajeva, nije mu ni važno. Ofucani tigar, glava dresera u ustima lava, apsurdno veseli šator budi duboko usnuli tračak vjere.

Taman se oporavio, a onda je sreo ortaka iz kraja. Nonšalantno ga je upitao za nju. I dobro ga za*ebao. Počeo je odmah da se onako muški prenemaže i laže, bez imalo muke. Da ju je varao, da nije mario za nju, da sigurno neće ginuti zbog jedne takve. I onda ga je dočekala ona ista soba, hladna kao grob. Ista ona u kojoj cijele noći šutke leži i sanja.

Zato, ako ga sretnete, nemojte da ga pitate ništa o njoj. Jer, ništa ga ne ugnjavi kao hladni zidovi poslije još jedne priče o ljubavi. 

FOTO: genius.com

Portal Analitika