Julien Lanoo je jedan od najistaknutijih fotografa danas. Od Akre u Gani do panorame Pekinga, on nastoji da fotografiše ljude koliko i arhitekturu.
Lanoo je fotografisao projekte poznatih praksi kao što su Herzog & de Meuron and LAN, između ostalih. Nedavno je sa dugogodišnjim saradnikom arhitektom Julien de Smedt objavio knjigu Built Unbilt koja se bavi De Smetovim stvaralaštvom kroz Julienov objektiv.
”Arhitektura je izgrađena sa svrhom, bilo da je društvena, ekonomska ili politička, i može biti viđena kao romantična asocijacija između čovjeka i njegovog in- telekta, evolucije i istorije” – Lanoo
U Crnoj Gori je fotografisao Dom Revolucije u Nikšiću za knjigu RE-USE-ISM. Na APSS-u će se predstaviti predavanjem o njegovom odnosu prema arhitekturi i fotografiji u subotu, 15. septembra.
APSS: Arhitektura u pozadini gradskog života na tvojim fotografijama je jako zavodljiva, ali koliko je stvarnost drugačija?
Fotografi su po definiciji nostalgičari sadašnjosti. Fotografija uvijek pauzira trenutak u vremenu, međutim uvijek predstavlja subjektivan pogled. Fotograf odabira šta se nalazi u ograničenom prostoru kadra. Odabirate da ispričate tu jednu reprezentativnu priču od miliona drugih koje se dešavaju oko vas.
Da bi ste prikazali cijelu istinu, morala bi biti napisana na poleđini fotografije - da, ali u isto vrijeme dešavale su se razne stvari. Upravo ova naslijeđena mana čini ovaj medij interesantnim, veoma je human i sklon manipulaciji. Međutim, bilo koja laž koju neko odluči da prikaže neće opstati dugo jer se radi o odluci koja se donosi u djeliću sekunde.
Ja uvijek pokušavam da budem najiskreniji, iako možda ne kažem uvijek cijelu istinu. Pokušavam da ukomponujem što više informacija u jednom kadru izostavljajući nered. Efikasnije je prikazati djelove priče koji su relevantni i ostaviti praznine, nego ne moći vidjeti šumu od drveća…
APSS: Kako napraviti ovaj sjajan spreg tako očiglednim i zavodljivim?
JL: Strpljenje, ljubav, razumijevanje, interes, sve što bi se moglo povezati i sa vezom između dvoje ljudi. (Stereotip fotografa nije slučajnost.)
APSS: Napravio si sjajne fotografije Doma Revolucije koje će biti objavljene u predstojećoj RE-USE-ISM knjizi. Znamo da si boravio na Trebjesi, u Nikšiću, neko vrijeme i da si jutra započinjao uz čašicu loze i razgovor sa mještanima u barovima u okolini Doma. Koju priču o Domu Revolucije si pokušao da ispričaš?
JL: Toplu priču o hladnoj zgradi, jednostavnu priču o odnosu prema istoriji.
APSS: Šta možeš reći o svom radnom procesu što bi zanimalo fotografe?
JL: Teško je dati odgovor na ovo pitanje zato što je moj proces rada veoma jednostavan. Ne znam ni da li bi većina fotografa bila zaintenteresovana da to čuje. Uzmem fotoaparat i fotografišem.
Gary Winnogrand je rekao:”Sve je fotogenično”. Ovo implicira par stvari: da se više ne zamaram toliko tehnikalijama. Osnovni principi fotografije su jednostavni, isto je kao sa vožnjom automobila – jednom kada savladate tehniku, ne zamarate se više time.
Ono što obično uradim prije fotografisanja je pitam o čemu se radi, zanima me kratka istorija mjesta, ali često dok dođem do tamo istorija se već promijenila.
Tako da – uzeti kameru u ruke i početi je dobar način da se uči. Da zaključim - Razgovarajte sa ljudima, dopustite im da vam ispričaju o svojim životima i u nekom trenutku ćete stvoriti odnos sa svojim subjektom – vidite što se tu dešava, što možete da iskoristite.
APSS: Šta možeš reći o svom radnom procesu što bi zanimalo arhitekte?
JL: Zanimljivo pitanje. U jednom trenutku svako mora da prihvati da je njegovo dijete odraslo i promijenilo se, bez obzira na obrazovanje koje ste mu pružili.
I ako je taj proces bio istinit rezultati su dobri, možda i bolji nego što ste očekivali.
APSS: Kakvu opremu koristiš?
JL: Male fotoaparate, kompaktne. Moj omljeni brend je Leica, jer su jednostavni. Njihovi fotoaparati jednostavno rade i poštede vas dugotrajnog traganja za dugmetom.
APSS: Instagram?
JL: Šta s’ tim? To je savršena jednostavna platforma i koncept, mnogo puta zloupotrijebljena, rijetko iskorištena do punog potencijala.
Fotografije: Julian Lanoo, fotografija naslovne strane: Luka Bošković
