Radni tim je konstatovao da se predmeti ne mogu u potpunosti odrediti.
- Među arheološkim materijalom može se na ovom stepenu utvrditi da npr. bronzane sjekire pripadaju bronzanom i gvozdenom dobu, a da se većina materijala, prstenje, fibule, narukvice može opredijeliti u rimski period. Za većinu materijala pretpostavlja se da potiče sa drugih prostora izvan Crne Gore – navodi se u zaključku izvještaja, koji je Pobjeda dobila od Ministarstva kulture i Uprave carina na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Izvještaj su potpisali konzervator-restaurator Vesna Prlja, arheolozi Mitra Cerović i Predrag Lutovac i istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.
Samo riječ
Pobjeda, međutim, saznaje da je vlasnik antikvarnice, turski državljanin Atila Basoj, predmete navodno kupio od „jednog kolekcionara iz Kotora“.
Mladi Kotoranin, porijeklom sa Cetinja, koji je zahtijevao anonimnost, ispričao je Pobjedi da se ova obimna arheološka kolekcija decenijama nalazila u podrumu porodične kuće. Nije joj, kako je rekao, znao vrijednost i namjeravao je da je baci, ali je igrom slučaja stupio u kontakt sa vlasnikom antikvarnice „Montenegro Coins“, koji mu je za 2.650 predmeta 11. aprila ove godine isplatio 2.000 eura. O porijeklu kolekcije naš državljanin nije ništa znao. Štaviše, niko mu se u porodici nije bavio kolekcionarstvom, a jedino sluti da bi predmete mogao da sakuplja neko od njegovih predaka. Nema dokaze o vlasništvu, već samo „svoju riječ“.
Potvrda o kupoprodaji između Kotoranina i antikvarnice „Montenegro Coins“ nalazila se i u paketima koje je zaplijenila Uprava carina. Pored kopije pasoša Kotoranina, vlasnik antikvarnice za London je poslao i četiri otkupna lista na kojima je naznačena tačna količina predmeta i cijena po kojoj su prodati. Listovi su 11. aprila ovjereni pečatom „Montenegro Coinsa“, matičnim brojem i potpisom Kotoranina.
Međutim, broj predmeta na otkupnim listovima iznosi 2.650, dok je broj predmeta po izvještaju Ministarstva kulture nešto veći i iznosi 2.828. To najvjerovatnije upućuje na zaključak da jedan manji dio predmeta potiče sa neke druge adrese.
U kolekciji vlasnika antikvarnice iz Kotora, dakle, našlo se skoro 3.000 predmeta iz najrazličitijih istorijskih perioda.
Sudeći prema promotivnom flajeru „Montenegro Coinsa“, predmeti potiču iz bronzanog i gvozdenog doba, zatim grčkog, rimskog, vizantijskog i islamskog perioda. Jedan dio predmeta nalazio se i na policama antikvarnice, na što nedvosmisleno ukazuju i fotografije sa promotivnog flajera.
U pokušaju da se domogne londonske adrese na kojoj se ovakva kolekcija, po svemu sudeći, može prodati za veoma veliki novac, Basoj je napravio grešku u koracima. Prema navodima u izvještaju Radne grupe Ministarstva kulture, nije ispoštovao ključne odredbe članova 51, 52 i 54 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, koje se odnose na iznošenje antikviteta i umjetnina.
- Radna grupa smatra da dokumentacija o arheološkom materijalu i antikvitetima, koju u prilogu pošiljke firma „Montenegro Coins“ prosljeđuje aukcijskoj kući u Engleskoj iz Crne Gore, nije sačinjena u skladu sa Pravilnikom o obrascu, sadržini i načinu vođenja evidencije o prodaji antikviteta i umjetnina – navodi se u izvještaju Ministarstva kulture.
Drugim riječima – „Montenegro Coins“ nije imao urednu dokumentaciju koja na nedvosmislen način dokazuje vlasništvo i porijeklo, kao i kupoprodaju između Basoja i Kotoranina.
Basoj je zaobišao i Upravu za zaštitu kulturnih dobara i Ministarstvo kulture, kojima je prije slanja paketa trebalo da prijavi arheološke predmete i donese validnu dokumentaciju kako bi dobio dozvolu za izvoz. Uz to, u zapisniku Uprave carina, nakon pregleda pošiljke, u odjeljku „Indikator rizika“ navodi se da je riječ o sumnjivoj pošiljci, s obzirom na to da je pošiljalac pravno lice, a da u odnosu na bruto težinu (125 kilograma) nije podnijelo JCI za izvoz.
Gomila novčića
Uz otkupne listove, u paketima se nalazila i jedna potvrda o kupovini 25 i po kilograma antičkih novčića, koje je na adresu antikvarnice u Kotoru poslao prodavac iz Amsterdama. Po cijeni od 125 eura po kilogramu, novčići su ukupno koštali 3.187 eura. Na potvrdi, koja je formirana u obliku tabele, nalazi se samo svojeručni potpis prodavca iz Amsterdama.
Međutim, ovu kolekciju novčića Atila Basoj nije poslao zajedno sa ostalih sedam paketa, već je, ubrzo po zaustavljanju pošiljke, novčiće donio u Upravu za zaštitu kulturnih dobara kako bi dokazao porijeklo i vlasništvo. Za ovu kolekciju, prema nezvaničnim informacijama iz Uprave, Basoj je imao tzv. ulaznu dokumentaciju (potvrdu o uvozu, nap. aut).
Sudeći prema dokumentu koji je Pobjeda dobila od Uprave carina, Ministarstvo kulture je 23. jula u arhivu zavelo pisanu izjavu Atile Basoja da je „vlasnik gore navedenih starina, starijih od 100 godina“. Takođe, dodao je da su svi predmeti kupljeni legalnim putem.
- Vodimo se Uneskovim članom 44. Ovim putem izjavljujem da starine nijesu od značaja za kulturno nasljeđe Crne Gore, kao ni za bilo koju drugu zemlju – naveo je Basoj.
Takođe je dao dozvolu inspekciji „da izvrši pretres“ i zatražio da bude prisutan. U dokumentu se ne navodi o kakvom pretresu je riječ.
Značajan materijal
Prvu informaciju o spornom pokušaju izvoza arheološkog blaga, podsjetimo, otkrila je sredinom jula u Skupštini poslanica DPS-a Daliborka Pejović, tokom postavljanja poslaničkih pitanja ministru kulture Aleksandru Bogdanoviću.
Ona je izjavila da „ima informacije iz carina da je skoro DHL pošta sasvim slučajno, metodom uzorka, otkrila vjerovatno nelegalni tok arheološkog blaga, nalazišta i pokretnih kulturnih dobara, kojima se niti zna porijeklo, niti trag, niti konačno odredište“.
Dan kasnije, iz Uprave carina Pobjedi je takođe zvanično potvrđeno postojanje sporne pošiljke. Demantovali su jedino da je riječ o DHL pošti. Uz napomenu da je riječ o preliminarnim podacima, iz Ministarstva kulture krajem jula je Pobjedi takođe saopšteno da „najveći broj predmeta nelegalne pošiljke pokretnog materijala vodi porijeklo sa Bliskog istoka“. U pitanju je, kako su istakli, sedam paketa, u kojima su mačevi, noževi i razni uzorci.
Međutim, u izvještaju koji je sačinila Radna grupa samo na dva-tri mjesta pominju se noževi, dok mačeva nema. U paketima su, dakle, otkrivene i razne vrste sjekira, vrhova strijela, prstenja i alki, olovnih odlivaka, fibula, djelova predmeta, kopalja, figurina, medicinske opreme, ogrlica, privezaka, narukvica, dugmadi, naprstaka, mozaičkih kockica, zvona i praporaca, krstova, ostataka ljudskog skeleta, keramičkih, staklenih i olovnih posuda, kuršuma (projektila za praćke), đuladi...
Kako je moguće da na teritoriji Crne Gore postoji antikvarnica koja u izložbenim policama ima veliki broj originalnih artefakata starih i po nekoliko stotina ili hiljada godina?! Odnosno, kako je moguće da se ovoliki broj važnih i vrijednih predmeta prethodno nalazio odbačen u podrumu kuće jednog Kotoranina?
Na ova pitanja nezvanični sagovornici Pobjede, arheolozi sa dugogodišnjim iskustvom, nijesu mogli da ponude dovoljno konkretan odgovor. Generalni zaključak je da je riječ o vrlo raznovrsnom i značajnom materijalu, te da bi bilo prilično neobično da neko u Crnoj Gori posjeduje takvu kolekciju predmeta bez znanja o njenoj kulturnoj i materijalnoj vrijednosti.
Još bi bilo neobičnije, tvrde sagovornici Pobjede, da je kolekciju sakupljao neki Crnogorac unazad nekoliko decenija, a da bar polovina predmeta ne potiče sa teritorije Crne Gore.
Malo tragova
Sa druge strane, o poslovanju i vlasništvu antikvarnice nešto malo konkretnih podataka mogu da pruže zvanične institucije, pa se u bazi crnogorskog registra privrednih subjekata navodi da je „Montenegro Coins“ osnovan 31. oktobra prošle godine. Osnovna djelatnost mu je „trgovina na malo polovnom robom u prodavnicama“.
To su i jedini podaci koji se o ovom preduzeću mogu pronaći naprednom pretragom na internetu. Štaviše, o osnivaču i izvršnom direktoru Atili Basoju nema čak nijedne informacije. Atila nije korisnik društvenih mreža, a sajt www.montenegrocoins.com ne donosi apsolutno nijednu informaciju o preduzeću i vlasniku.
Internet prezentacija antkivarnice, prema podacima sa pretraživača www.whois.domaintools.com, pokrenuta je 6. decembra prošle godine. Međutim, po izgledu početne stranice i po podacima sa pretraživača www.web.archive.org jasno je da je samo pokrenut šablon za sajt firme, ali nikada nije unešen nijedan podatak, osim imena i loga antikvarnice.
Aukcijska kuća „Timeline Auctions“ iz Londona, na čiju adresu je trebalo da stigne pošiljka, osnovana je 8. aprila 2009. godine. U britanskom registru kompanija https://beta.companieshouse.gov.uk navodi se da je osnivač i direktor kompanije Bret Hamond (Brett Hammond). U redovnim finansijskim izvještajima, koje kompanija dostavlja britanskom registru, vidi se da prilično uspješno posluju.
Aukcija u septembru
Zanimljivo je da je „Montenegro Coins“ arheološki materijal poslao na ime administrativnog asistenta kompanije iz Londona Arona Hamonda (Aaron Hammond), koji je, prema podacima sa poslovne društvene mreže Linkedin, u „Timeline Auctionsu“ zapošljen od jula 2015. godine.
Predmeti su najvjerovatnije trebali da budu ponuđeni na aukciji tokom nekoliko prvih dana septembra, budući da se na sajtu kompanije iz Londona i na njenom Fejsbuk profilu već nalaze pisani i video izvještaji o toku i rezultatima aukcije. Iz tih objava jasno je da se u Londonu sve radi na vrlo visokom nivou, odnosno da kompanija posreduje u prodaji velikog broja vrlo vrijednih umjetnina, te da aukcije posjećuje mnoštvo trgovaca, bogataša i zaljubljenika u raznorazne artefakte. Takođe, može se pročitati i da su uslovi za učešće na aukcijama rigorozni, odnosno da svaki vlasnik mora imati čistu dokumentaciju o vlasništvu i porijeklu umjetnina.
To je jasno i iz jednog mejla koji je 13. juna Aron Hamond poslao „Montenegro Coinsu“ sa adrese „Timeline Auctions“, a kopiju te prepiske otkrila je Uprava carina u jednom od zaplijenjenih paketa. Hamond ističe da se u kompaniji raduju što će primiti tako veliku pošiljku iz Crne Gore.
- Formalno se slažemo da nam sve to pošaljete na temelju toga da su svi predmeti legalno nabavljeni i izvezeni – napominje Hamond u završetku mejla, čiju kopiju je Pobjeda dobila od Uprave carina.
Ukoliko „Montenegro Coins“ ne uspije da dokaže porijeklo i vlasništvo nad ovim predmetima, čitava kolekcija, prema nezvaničnim saznanjima Pobjede, mogla bi ostati u posjedu Crne Gore.
Ekipa Pobjede u posjeti antikvarnici „Montenegro Coins“ u Kotoru
Basoj: Sve je legalno
U uskoj, pomalo zabačenoj ulici u Starom gradu u Kotoru, novinar i fotoreporter Pobjede zatekli su 6. septembra oko podne zaključana drvena vrata antikvarnice „Montenegro Coins“, sa metalnom rešetkom čiji katanci nijesu bili zatvoreni. Po sredini vrata, na bijelom papiru, zalijepljena poruka: ne radimo zbog renoviranja. Nakon dvadesetak minuta čekanja, Atila se pojavio, u društvu kolege. Omanjeg rasta, duge prosijede kose vezane u rep, u kasnim pedesetim godinama, zatražio je da se predstavimo. Kada je čuo da smo novinari, pomalo nevoljno pozvao nas je da uđemo u antikvarnicu.
Radnja je bila gotovo ispražnjena, samo radni sto u dubini, dvije stolice i nekoliko taburea, bez polica i pratećeg inventara za izlaganje. Nigdje traga vrijednim arheološkim predmetima ili drugim umjetninama.
Odmah je postalo jasno da i jedan i drugi jako loše govore engleski jezik. Pitanja koja su od nas čuli ili razumjeli gotovo uglas propratili su komentarom „Everything is legal“ (Sve je legano).
Nakon desetak minuta pojavio se još jedan Turčin, u srednjim četrdesetim, sa dobrim znanjem engleskog. Poslije ponovljenih pitanja, brzo i sigurno prevodio je Atiline riječi da je kolekciju arheoloških predmeta nabavio sa raznih strana, ali da nijedan nije iz Crne Gore.
Kada je čuo da znamo za „kolekcionara“ iz Kotora, odjednom je ustvrdio da je najveći dio kolekcije kupio od njega. Nije želio da otkrije njegovo ime, osim da su mu se preci bavili sakupljanjem predmeta, te da je on riješio da u aprilu sve proda „Montenegro Coinsu“. Na pitanje da li je pratio zakonsku proceduru uoči izvoza umjetnina, Atila je odgovorio da je sve radio po zakonu.
- Danas imamo sastanak sa ministrom kulture na Cetinju, pa ćemo vam nakon sastanka dati sve informacije – kazao je Basoj.
On nije želio da ga fotografišemo, uz ponovljeno obećanje da će nam sve informacije otkriti „danas-sjutra“, čim se završi sastanak sa ministrom.
Međutim, nakon povratka u Podgoricu, od ministra kulture Pobjeda je nezvanično dobila informaciju da nikakav sastanak sa Turcima nije bio zakazan 6. septembra, niti narednih dana.
U međuvremenu, odgovori na naše dileme i pitanja brzo su stigli od Ministarstva kulture i Uprave carina, u vidu dokumentacije koju smo dobili pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama.
Planirao da zaradi 200 puta više od uloga
Vlasnik antikvarnice Atila Basoj je u jednom od paketa na adresu aukcijske kuće u Londonu poslao i dvije maloprodajne kalkulacije koje pokazuju da je planirao da zaradi nevjerovatnih 200 puta više nego što je navodno platio za kolekciju jednom Kotoraninu. Tačnije, planirao je da zaradi blizu 400.000 eura.
Primjera radi, jedno „gvožđarsko koplje“, koje je Kotoraninu platio 10 eura, po novoj prodajnoj cijeni koštalo bi 700 eura. Budući da ih je kupio 20, ukupna prodajna vrijednost bila bi 14.000 eura, a iznos marže 13.800.
Kotoranin mu je prodao i devet velikih bronzanih noževa po pet eura, a Basoj je planirao da ih preproda po 1.100 i zaradi ukupno 9.855 eura. Jedan veliki svijećnjak je kupio za 30 eura, a namjeravao je da ga proda za 18.000.
Ovakve disproporcije u cijenama, dakle, prate svaki predmet u maloprodajnim kalkulacijama. Otkupni listovi su, podsjetimo, potpisani na iznos od 2.000 eura a obje nove kalkulacije su u ukupnom iznosu od 391.400 eura.
Petričević: Žao mi je što nijesmo podnijeli prijavu policiji
Arheolog-istraživač u područnom odjeljenju Centra za konzervaciju i arheologiju u Kotoru mr Miloš Petričević ispričao je za Pobjedu da je početkom juna prvi put u Starom gradu, zajedno sa kolegom i načelnikom laboratorije na Kalifornijskom univerzitetu, primijetio antikvarnicu koja prodaje veliki broj originalnih arheoloških predmeta.
- Ušli smo i predstavili se. Vidjeli smo popriličan broj nalaza koji su sigurno autentični. Možda je bilo nekoliko kopija. Tada sam stekao utisak da taj materijal nije sa teritorije Crne Gore - kazao je Petričević.
Odmah je, ističe, obavijestio načelnika kotorskog odjeljenja Centra za konzervaciju i arheologiju Borisa Kustudića.
- Zajedno smo, nažalost usmeno, obavijestili Upravu za zaštitu kulturnih dobara, ali niko iz te ustanove nije reagovao. Žao mi je samo što nijesmo podnijeli prijavu policiji – rekao je on.
Zapitao se, kaže, na koji način je tolika količina materijala ušla u Crnu Goru.
- Niko na taj način u antikvarnici ne može da prodaje niti da otkupljuje arheološki materijal. Postoji zakon i nadležne institucije, odnosno Ministarstvo kulture i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koji moraju biti obaviješteni o svakoj prodaji, otkupu ili izvozu – kazao je Petričević.
On je postavio pitanje kakva nam je kontrola granice i šta rade naše službe zaštite.
- Veliki problem je da imate koncept suvernirnice u gradu, koji je turistička lokacija, i prodajete artefakte turistima. Problem je što svaki turista, kad se iz grada vrati na kruzer, može bez prijave ponijeti neku umjetninu. Mora da se zna kakva je distribucija tako specifičnih nalaza - kazao je Petričević.
U tom smislu je, kako je rekao, jako važna obuka carinika i arheologa koji bi mogli da vještače takve predmete.
Kustudić: Nakon posjete, zatvorili radnju
Konzervator savjetnik i načelnik područnog odjeljenja Centra za konzervaciju i arheologiju u Kotoru Boris Kustudić potvrdio je riječi kolege arheologa Miloša Petričevića. Nakon što ga je Petričević početkom juna obavijestio o antikvarnici, Kustudić je posjetio radnju.
- Dočekala su me dva čovjeka. Na policama sam vidio najrazličitije originalne arheološke predmete. Pitao sam koliko košta sjekira, koja bi mogla da potiče iz ranog srednjeg vijeka. Rekli su mi da je cijena 3.500 eura. Pitao sam da li imaju sertifikat, da bih znao da li je original i ima li toliku vrijednost. Jedan od njih je rekao da nemaju sertifikat. Zatim sam se predstavio i rekao da sam konzervator i načelnik odjeljenja Centra za konzervaciju i arheologiju. Čovjek je stao kao ukopan i na engleskom jeziku rekao: „Izvinite, moramo da zatvorimo...“ – kazao je Kustudić.
Sjutradan je, kaže, ponovo otišao do antikvarnice, ali je ona već bila zatvorena i ispražnjena.
Ministarstvo: Predmet na postupanju u Upravi carina
Iz Direktorata za kulturnu baštinu Ministarstva kulture Pobjedi je saopšteno da je izvještaj Radne grupe o spornoj pošiljci upućen Upravi carina, imajući u vidu odredbe Carinskog zakona kojim se propisuje dalje postupanje kao i postupanje Vlade Crne Gore u odnosu na oduzetu robu od istorijske, arheološke, etnografske, kulturne, umjetničke, naučne vrijednosti i robu namijenjenu za humanitarne svrhe.
Iz Direktorata nijesu mogli da odgovore na pitanje hoće li predmeti biti vraćeni „Montenegro Coinsu“, upućujući na nadležnost Uprave carina.
- Ministarstvo kulture i Uprava carina preduzeli su zakonom propisane radnje i dalje sprovode aktivnosti u skladu sa zakonskim regulativama i ovlašćenjima u predmetnom postupku, usljed čega Ministarstvo kulture, imajući u vidu nadležnosti Uprave carina, ne može dati odgovor na ovo pitanje – saopšteno je iz Direktorata.
Dodaje se da se za pošiljku u Ministarstvu kulture 1. avgusta zvanično prvi interesovao Burak Cebeci, u ime Atile Basoja.
- Tom prilikom je Ministarstvo kulture obavijestilo stranku da se za traženu informaciju obrati Upravi carina – saopšteno je iz Direktorata.
Vlasnik antikvarnice Atila Basoj, prema navodima iz Direktorata, takođe je dolazio u Ministarstvo, ali bez najave ili zahtjeva u pisanoj formi. Upućen je da se obrati Upravi carina.
Jovan NIKITOVIĆ
