Prije početka pete sezone animacije „BoJack Horseman“ postojale su osnovane sumnje da će šou Rafaela Boba-Vejksberga doživjeti sunovrat, i to ne samo zbog toga što je četvrta sezona inače sjajnog Netfliksovog šoua bila klackava. Novih 12 epizoda Bodžaka isporučeno je u doba bujanja pokreta #MeToo i upiranja prsta u kijamet mizoginih faca iz svijeta šoubiznisa.
Reklo bi se da jedan depresivni nihilista, samodestruktivni egomanijak, nikad zadovoljeni hedonista i zavisnik od loših odluka sa čestim napadima ženomržnje nema što da traži u eri odmazde prema njemu sličnim njuškama.
No, kreator „BoJack Horsemana“ ne samo što nije podvio rep, strahujući od „politički korektnog“ grinjanja javnosti, već je napisao izuzetan komentar o feminizmu u svijetu šoubiznisa. I još mnogo toga!
Rizična pirueta
„BoJack Horseman“ je jedan od rijetkih serijala, naročito u svijetu animacije, čiji likovi postaju sve zreliji, a storiteling ambiciozniji i svježiji dok vrijeme odmiče. Za Rafaela Boba-Vejksberga nema lijenih odgovora na komplikovana pitanja – a glavni junaci njegovog šoua su sve samo ne jednostavne ličnosti. U ovoj sezoni odlučio je da zaroni do najdubljih slojeva njihove psihe – i izvuče na površinu i bisere i automobilske gume što čekaju na dnu.
Neki drugi pisac rekao bi: „Ne možeš da naučiš stare konje novim trikovima...“ Bodžak i ekipa su super takvi kakvi jesu, imaju fanove, ne moraju da mrdaju nikud. Ali, Rafael zna da mogu i moraju. I tjera ih u galop. Daje sve od sebe da njegov čovjek-konj Bodžak izvede piruetu nad piruetama, sa povezom preko očiju, na visoko postavljenom konopu, bez zaštitne mreže.
Zbog čega je peta sezona toliko posebna? Sigurno ne zbog toga što je Božakov televizijski otac ponovo uspio da istrese vreću vrhunskog metahumora, oštre a lepršave autoironije, ozbiljne vivisekcije tuge i osjećaja beznađa koji nastaje kao posljedica kombinacije teških narkotika, alkohola, slave i nedijagnostikovane mentalne bolesti.
Nokaut tame
Četiri prethodne sezone proveli smo valjajući se od smijeha Rafaelovoj satiri isporučenoj i u senzacionalnim dijalozima i u sjajnim „podvaljenim“, kobajagi skrivenim pozadinskim detaljima. Potom bi nam šamar udarila tamna strana realnosti, ošamućena ali nikada nokautirana rijekom votke, piva, koktela, tableta za smirenje, kokaina i esida koje Bodžak ne prestaje da sipa u sebe.
Ne, nije to posebno u vezi sa petom sezonom, iako ponovo uživamo u paleti najkontradiktornijih emocija omiljenog depresivca. Nove epizode su čudo neviđeno zbog Rafaelove hrabrosti da skoči i Bodžaku i seriji i samom sebi u stomak, odbijajući da romantizuje i opravda loše postupke slomljenih ljudi poput svojih junaka. A pritom im ne uskraćuje ljubav!
Najkraći opis „Bodžak petice“ glasi: najcrnja jama na čijem dnu sjedi sklupčana i nasmijana nježnost, dostupna samo onima koji imaju hrabrosti da zveknu o zemlju. Nesrećni Tod (Aron Pol iz „Breaking Bad“) jedini je lik sa kojim Rafael očigledno nije znao što da radi u emotivnom smislu, ali makar je uspio da ga iskoristi kao vozilo za vrhunsku komediju situacije.
Leteća mačka
Ostali likovi secirani su bez ikakve milosti, sa Princezom Kerolin (Ejmi Sedaris), Dajen (Alison Bri) i Gospodinom Pinatbaterom (Pol F. Tompkins) u fokusu. Rafael ih je snažno zarotirao i posvetio im toliku pažnju, da Bodžak na momente djeluje kao sporedan lik!
Uzmimo, na primjer, Kerolin. Bodžakova agentica dobila je zasebnu epizodu o odrastanju pored majke zavisnice, u siromašnom gradu u kom djevojke mogu da se izbore za bolju budućnost samo ako na foru trudnoće nahvataju sina nekog bogataša. To je, naravno, posljednje što naša roza persijska mačka, u žutom điletu i zelenoj haljini sa ribicama, želi od života.
Kerolin je rođena da bude Amelija Erhart svog zanata, ali nikako da poleti. I odjednom je jasan njen osjećaj neispunjenosti, frustracija Bodžakovim ponašanjem, patnja zbog toga što joj rano razvijeni materinski instinkt i nagon da spašava druge ne daju da postane to što jeste.
U međuvremenu, dok je Kerolin šetala po prošlim danima pokušavajući da sačuva buduće, veseli labrador retriver Pinatbater odlučio je da mu je dosta toga da ga niko ne shvata ozbiljno, a Dajen da više ne može da bude pisac iz sjenke zaposlen u industriji koja gazi sve u što vjeruje.
Monolog godine
Da nije bilo nje, njegove najbolje prijateljice, Bodžak bi možda stvarno probao da proda svijetu ideju o malom feministi u sebi. Baš zahvaljujući Dajeninom liku, Rafael od četvrte epizode gradi i sagrađuje trezvenu, glasnu poruku o samoživoj potrebi Holivuđana da osude, izgnaju i „velikodušno“ prime nazad razbludne, politički nekorektne sinove poput Mela Gibsona.
Da bi Holivud želio da čuje žene, feminističke poruke moraju da stignu ili iz muških usta ili zaprljane muškim ustima. I to vam je, nažalost, živa živcata istina.
Rekosmo li ono da je Bodžak u jednom trenutku postao nalik sporednom liku? Kako da ne... Najbolja epizoda sezone, možda i čitave serije, jeste šesta po imenu „Free Churro“ – 26 minuta Bodžakovog monologa na majčinoj sahrani! Vil Arnet i Rafael zaslužuju kovčeg pun Emija zbog emocija koje su mu udahnuli, prvi glasom, drugi fantastičnim tekstom.
Malecki gest
Format ove epizode hrabar je, odvažan, neočekivan, razarajuće emotivan, sa nezaboravnim vudialenovskim dodirom na kraju. Bodžak napada i verbalno sahranjuje emocionalno udaljenu majku, ne opraštajući joj što mu je uskratila ljubav ni sada kada je u kovčegu. Onda se smiri. Uzdahne. Počne da uljepšava stvarnost. Brani je i pravda pred tuđim očima.
Dok Bodžak priča kako je sve što je ikada naučio o ljubavi, vidio na televiziji, filovanoj velikim sentimentalnim, opraštajućim gestovima koji na kraju mire ćak i najzavađenije porodice – znate da je sve vrijeme čekao samo to. Majčin i očev veliki gest. I da ga nikad neće dobiti, jer ih više nema. Ni njih, ni te proklete nade da će ga neko jednom vidjeti i voljeti takvog kakav jeste.
Poslije ovakve sezone, bez obzira na to hoće li Netfliks potvrditi snimanje šeste, ne znajući čak ni da li nam je potrebna s obzirom na to koliko je ova genijalno zaokružena – imamo samo jednu poruku za Bodžaka. Možda ovo i nije neka utjeha, ali eto ti je, da je imaš dok nastavljaš da se karamazovski boriš sa sladostrasnikom u sebi. Na trenutak smo te vidjeli, Bodžak. I zavoljeli baš takvog kakav jesi.
Delfin sa glasom Ramija Maleka
U petoj sezoni „BoJack Horseman“ pretvoren je u metašou: radnja Rafaelovog serijala zavrtjela se oko snimanja prestižnog detektivskog TV projekta „Philbert“ u kom naš čovjek-konj igra mračnu glavnu ulogu koja i te kako ima veze sa pravim stanjem Bodžakove psihe.
Rafael je za ulogu Flipa Mekvikersa, neshvaćenog režisera serije „Philbert“, odabrao zvijezdu „Mr. Robota“, genijalnog Ramija Maleka. Flip, sa tablom za ideje na kojoj u jednom momentu piše „Niče?“, jedan je od glavnih izvora smijeha u novim epizodama. Kroz njegov lik autor „BoJacka Horsmana“ narugao se cijelom konceptu prestižne televizije i „nepojmljivoj genijalnosti“ njihovih autora.
U jednoj od najupečatljivijih epizoda koja je povezana sa setom imaginarnog šoua „Philbert“, Rafael nije „izdržao“ – morao je i da se vizuelno poigra sa likovima.
Koristeći dvije psihijatrice koje, tobož, kriju identitete klijenata dok se žale jedna drugoj na njihove probleme, kreator je servirao 26 minuta čiste genijalnosti. Bodžak je postao zebra, Todova glava zamijenjena je dlanom (!), a čudnjikavi Flip postao je – delfin! Nijesmo sasvim sigurni da li je njegov ljutiti zov proizveo Malek koji mu daje glas, ali znamo da scene u kojima „unaprijeđena“ verzija Flipa izražava nezadovoljstvo svojom stvaralačkom blokadom, zaslužuju da uđu u najsmješnije u istoriji televizije!
FOTO: twitter.com / rollingstone.com / tvtime.com / avclub.com
